Knjiga proroka Isaije (3. glava)

  1. Gle, Gospod, Gospod nad vojskama, oduzima Jerusalimu i Judi sve zalihe, sve zalihe hleba i sve zalihe vode,
  2. silnog čoveka i ratnika, sudiju i proroka, gatara i starešinu,
  3. poglavara nad pedesetoricom i uglednog čoveka, savetnika i čoveka vičnog magiji i čoveka veštog u čaranju.
  4. Dečake ću im postaviti za knezove, samovoljan vladar vladaće nad njima.
  5. Ljudi će okrutno postupati jedni s drugima, svaki sa svojim bližnjim. Dečak će ustajati na starca, neugledan čovek na uglednog čoveka.
  6. Svako će hvatati svog brata u kući svog oca i govoriće: ‘Ti imaš ogrtač, ti treba čvrstom rukom da vladaš nad nama, pod tvojom vlašću treba da bude ova gomila ruševina.’
  7. A on će tog dana uzviknuti i reći: ‘Neću ja biti onaj koji rane zavija, a u mojoj kući nema ni hleba ni ogrtača. Ne postavljajte mene da vladam nad narodom.’
  8. Jerusalim posrće, Juda pada, jer se svojim rečima i delima protive Gospodu, buntovni su pred njegovim slavnim očima.
  9. Izrazi njihovih lica svedoče protiv njih, govore o njihovom grehu, koji je poput greha Sodoma. Ne kriju ga. Teško njihovoj duši! Jer sami sebi nanose zlo.
  10. Kažite da će biti dobro pravedniku, jer će jesti plod dela svojih.
  11. Teško onom ko je zao! Zlo će ga snaći, jer će mu se vratiti po delima njegovih ruku.
  12. Dete tlači narod moj i žene vladaju nad njim. Narode moj, zavode te oni koji te vode, odvode s puta kojim ideš.
  13. Gospod na sud ustaje, diže se da narodima presudu izrekne.
  14. Gospod će započeti sud protiv starešina svog naroda i protiv njegovih knezova. ‘Vi ste vinograd spalili. U vašim je kućama ono što je od skromnih oteto.
  15. S kojim pravom tlačite moj narod i satirete lice skromnih?,’ govori Gospod, Gospod nad vojskama.
  16. Gospod još kaže: ‘Zbog toga što su kćeri cionske postale ohole, što idu uzdignute glave i očima namiguju, sitnim koracima hodaju i nakitom na nogama zveckaju,
  17. Gospod će krastama prekriti teme kćeri cionskih, otkriće Gospod čelo njihovo.
  18. Tog dana Gospod će im oduzeti njihovu lepotu: ukrase oko nogu, trake koje nose oko glave i nakit u obliku meseca,
  19. minđuše, narukvice i koprene,
  20. pokrivala za glavu, lančiće što oko nogu nose i pojaseve, bočice s mirisima i amajlije u obliku školjke,
  21. prstenje i alke za nos,
  22. svečane haljine i tunike, ogrtače i torbice,
  23. ogledala i donje haljine, turbane i dugačke koprene.
  24. Umesto mirisnog balzama biće ustajali smrad, umesto pojasa uže će se vezivati, umesto lepo očešljane kose biće ćelava glava, umesto raskošne haljine kostret će se opasivati, umesto lepote biće žig.
  25. Tvoji ljudi pašće od mača, u ratu će pasti junaci tvoji.
  26. Cionska vrata će žaliti i tugovati, grad će ostati pust. Na zemlju će sesti.