Knjiga proroka Isaije (14. glava)

  1. Jer Gospod će se smilovati Jakovu i opet će izabrati Izrael. Daće im da u svojoj zemlji počivaju, a stranci će im se pridružiti i priključiće se Jakovljevom domu.
  2. Narodi će ih uzeti i dovesti na njihovo mesto, a Izraelov dom uzeće ih u nasledstvo u Gospodnjoj zemlji kao sluge i sluškinje. Porobiće one koji su njih porobili i biće gospodari nad onima koji su ih terali da rade.
  3. Tog dana, kad ti Gospod bude dao da počineš od svog bola, od svog nemira i od teškog ropstva kojim si bio pritisnut,
  4. izgovorićeš ovu priču o kralju Vavilona: ‘Nema više onoga koji je druge terao da rade, nema više tlačenja!
  5. Gospod je slomio štap zlih, vladalačku palicu,
  6. onoga koji je bez prestanka u jarosti udarao narode, koji je u gnevu pokoravao narode nemilice ih progoneći.’
  7. Cela je zemlja počinula, smirila se. Ljudi se vesele i kliču od radosti.
  8. Stabla smreke i lebanonski kedrovi raduju se kad vide šta ti se desilo, i govore: ‘Otkako si pao, drvoseče nas više ne seku.
  9. Grob se dole zbog tebe uskolebao, očekujući da u njega dođeš. Zbog tebe je probudio refaime, sve jarčeve na zemlji; kraljeve svih naroda digao je s njihovih prestola.
  10. Svi oni progovaraju i govore ti: ‘Zar si i ti postao nemoćan kao i mi? Zar si se izjednačio s nama?
  11. U grob je bačen tvoj ponos, zvuk tvojih žičanih instrumenata. Ispod tebe su crvi prostrti kao postelja, crvi su ti pokrivač.
  12. Kako pade s Neba, Svetlonošo, zorin sine! Kako se obori na zemlju, ti što si gazio narode!
  13. A govorio si u svom srcu: ‘Do nebesa ću se podići. Iznad Božjih zvezda podići ću svoj presto i sešću na zbornu goru na krajnjem severu.
  14. Podići ću se iznad oblaka. Izjednačiću se sa Najvišim.’
  15. Ali u grob bićeš svrgnut, u najdublju jamu.
  16. Oni koji te vide posmatraće te i razmišljaće o tebi govoreći: ‘Je li to onaj koji je tresao zemlju, koji je drmao kraljevstva,
  17. koji je plodno tlo pretvarao u pustinju i razarao gradove, koji svoje zatvorenike nije otpuštao kući?’
  18. Kraljevi svih drugih naroda počivaju u slavi, svaki u svom grobu.
  19. A ti si odbačen, ni groba nemaš, kao prezrena mladica, pokriven pobijenim ljudima koji su mačem probodeni i bačeni u kamenu jamu, kao izgažen leš.
  20. Nećeš im se pridružiti u grobu, jer si svoju zemlju upropastio, svoj si narod pobio. Potomcima zlikovaca nikad se više ime neće spominjati.
  21. Pripremite panj na kome će njegovi sinovi biti poklani zbog prestupa njihovih praočeva, da se ne podignu i ne osvoje zemlju i da svojim gradovima ne prekriju lice sveta.’
  22. ‘Ustaću na njih,’ govori Gospod nad vojskama. ‘Zatrću Vavilonu ime i ostatak, porod i potomstvo,’ govori Gospod.
  23. ‘Učiniću ga prebivalištem bodljikavih prasadi i močvarom, pomešću ga metlom uništenja,’ govori Gospod nad vojskama.
  24. Gospod nad vojskama se zakleo: ‘Zaista, kako sam zamislio, tako će i biti, što sam odlučio, to će se i ostvariti,
  25. da bih slomio Asirca u svojoj zemlji i zgazio ga na svojim gorama, da bi se njegov jaram skinuo s mog naroda i da bi se njegovo breme skinulo s njihovih leđa.
  26. To je odluka koja je doneta protiv cele zemlje, to je ruka koja se podigla na sve narode.
  27. Jer je Gospod nad vojskama doneo odluku, i ko je može poništiti? Njegova se ruka podigla, i ko je može odvratiti?“
  28. Te godine kad je umro kralj Ahaz izrečena je ova objava:
  29. „Neka se niko u tebi, zemljo filistejska, ne raduje što je slomljena palica onoga koji te je udarao. Jer će iz zmijskog korena izaći otrovnica, plod će njegov biti ljuta hitra zmija.
  30. Prvenci slabih imaće hranu, siromašni će mirno počivati. Glađu ću usmrtiti tvoj koren, a što ostane od tebe, biće pobijeno.
  31. Gorko plačite, vrata! Jadikuj, grade! Neka u tebi, zemljo filistejska, svi klonu duhom! Jer sa severa dim dolazi, i niko ne zaostaje u neprijateljskim četama.
  32. Šta će se odgovoriti glasnicima naroda? Da je Gospod položio temelj Cionu, i u njemu će nevoljnici iz njegovog naroda naći utočište.“