Knjiga proroka Isaije (41. glava)

  1. „Ćutite i poslušajte me ostrva! Neka narodi skupe snagu! Neka pristupe i neka progovore! Pristupite k meni na sud!
  2. Ko je podigao onoga što dolazi s istoka? Ko ga je u pravednosti dozvao pred noge svoje, predao mu narode i dao mu vlast da pokori kraljeve? Ko ih je kao prah predao pod njegov mač, pa ih njegov luk kao strnjiku raznosi?
  3. Ko ih je progonio i svojim nogama mirno kročio putem kojim ranije nije išao?
  4. Ko je to udesio i izvršio? Ko od iskona poziva naraštaje? Ja, Gospod, prvi i poslednji, ja isti.“
  5. Ostrva su to videla i uplašila se. Zadrhtali su svi krajevi zemaljski. Približili su se, došli su.
  6. Svako pomaže svom drugu i govori svom bratu: „Budi jak.“
  7. Tesar bodri zlatara, onaj koji čekićem tanji metal bodri onoga koji kuje na nakovnju, govoreći o zalivenom spoju: „Dobro je.“ Zatim se kip klinovima učvršćuje da se ne pomeri.
  8. „A ti, Izraele, ti si sluga moj. Ti si, Jakove, izabranik moj, potomstvo Abrama, mog prijatelja.
  9. Ti, koga sam uzeo s krajeva zemlje, koga sam pozvao s njenih krajeva. Tebi sam rekao: ‘Ti si sluga moj. Tebe sam izabrao i nisam te odbacio.
  10. Ne boj se, jer sam ja s tobom. Ne osvrći se plašljivo, jer sam ja tvoj Bog. Ja ću te ojačati i pomoći ću ti. Podržaću te svojom pravednom desnicom.’
  11. Gle, postideće se i biće poniženi svi koji se gneve na tebe. Oni koji ti se protive biće kao ništa i izginuće.
  12. Tražićeš one koji se bore protiv tebe, ali ih nećeš naći. Oni koji protiv tebe ratuju biće kao ništa, kao ništavilo.
  13. Jer ja, Gospod, tvoj Bog, držim te za desnicu i kažem ti: ‘Ne boj se. Ja ću ti pomoći.
  14. Ne boj se, crviću Jakove, narode Izraelov. Ja ću ti pomoći,’ govori Gospod, Otkupitelj tvoj, Sveti Bog Izraelov.
  15. ‘Gle, učiniću da budeš kao nova vršalica s dvoseklim zupcima. Gazićeš i satiraćeš gore, bregove ćeš u plevu pretvarati.
  16. Vejaćeš ih i vetar će ih odneti, olujni će ih vetar rasejati. A ti ćeš se radovati Gospodu. Dičićeš se Svetim Bogom Izraelovim.“
  17. „Nevoljnici i siromašni traže vodu, a nje nema. Od žeđi im se jezik osušio. Ja, Gospod, uslišiću ih. Ja, Izraelov Bog, neću ih ostaviti.
  18. Na ogoljenim brdima otvoriću reke i usred dolina izvore. Pustinju ću pretvoriti u jezero, a bezvodnu zemlju u izvore vode.
  19. U pustinji ću posaditi kedar, akaciju, mirtu i drvo što ulje daje. U pustoj zemlji posadiću smreku, jasen i čempres,
  20. pa neka ceo narod vidi i neka zna, neka ima na umu i neka shvati da je Gospodnja ruka to učinila, da je Sveti Bog Izraelov to stvorio.“
  21. „Iznesite svoj spor,“ kaže Gospod. „Iznesite svoje dokaze,“ kaže kralj Jakovljev.
  22. „Iznesite ih i kažite nam šta će se dogoditi. Kažite nam šta je prvo bilo, da o tome razmislimo i da znamo šta budućnost donosi. Ili nam objavite ono što dolazi.
  23. Kažite nam šta će posle biti, pa ćemo znati da ste bogovi. Učinite nešto, dobro ili zlo, pa ćemo svi to gledati i videti.
  24. Eto, vi niste ništa i vaša su dela ništavna. Odvratan je svako ko vas izabere.“
  25. „Podigao sam nekoga koji ide sa severa, i on će doći. Sa istoka će prizivati ime moje. Pregaziće upravitelje kao da su glina, kao što grnčar gazi svežu glinu.“
  26. „Ko je išta kazao od početka, da bismo znali, ili od starina, da bismo rekli: ‘U pravu je?’ Zaista nema nikoga ko bi to kazao. Zaista nema nikoga ko bi to objavio. Zaista nema nikoga ko bi čuo vaše reči.“
  27. Onaj ko je prvi kaže Cionu: „Gle, evo ih!“ Jerusalimu ću poslati onoga koji donosi dobre vesti.
  28. Gledao sam, ali nije bilo nikog. Nema među njima nijednog koji bi dao savet. Pitao sam ih i čekao sam odgovor.
  29. Gle, svi su oni ništa. Njihova su dela ništavna. Njihovi su liveni likovi vetar i ništavilo.“