- Objava protiv Moaba: „Ućutkan je Ar-Moab, jer je preko noći opustošen. Ućutkan je Kir-Moab, jer je preko noći opustošen.
- On odlazi u hram i u Dibon, na uzvišice, da plače. Nad Nebuom i nad Medebom Moab gorko plače. Sve su glave u njemu obrijane, sve su brade odsečene.
- Na njegovim ulicama ljudi su opasali kostret. Na njegovim krovovima i trgovima svi gorko plaču, i dok silaze suze liju.
- Hešbon i Eleala jadikuju. Njihov glas čuje se do Jase. Zato moabski ratnici viču i svima u narodu duša je zadrhtala.
- Moje srce jadikuje nad Moabom. Njegovi begunci odlaze sve do Sigora i Eglat-Selisije. Dok se penju na Luit, svi plaču. Dok idu u Oronajim, razleže se njihov jauk zbog propasti.
- Jer su se nimrimske vode pretvorile u pustinju. Zelena je trava uvela, nestalo je trave, nema zelenila.
- Zato, preko doline topola nose ono što je preostalo i dobra koja su sačuvali.
- Jauk se razleže po moabskom kraju. Gorak plač čuje se do Eglaima, gorak plač čuje se do Bir-Elima,
- jer su dimonske vode pune krvi. Dimonu ću dodati još jednu nevolju – lav će napadati moabske begunce i one koji ostanu u toj zemlji.