Druga knjiga o kraljevima (5. glava)

  1. Naman, zapovednik vojske kralja Sirije, bio je pred svojim gospodarem velik i veoma cenjen, jer je preko njega Gospod dao pobedu Siriji. Ali taj odvažan i silan čovek bio je gubav.
  2. Jednom su čete Sirijaca pošle u pljačku i u izraelskoj zemlji zarobile jednu devojčicu koja je postala sluškinja Namanovoj ženi.
  3. Ona je rekla svojoj gospodarici: „Kad bi samo moj gospodar otišao kod proroka koji je u Samariji! On bi ga izlečio od gube.“
  4. Zatim je Namanovom gospodaru ovako bilo javljeno: „Tako i tako je rekla devojčica iz izraelske zemlje.“
  5. Kralj Sirije je rekao: „Hajde, idi! Ja ću poslati pismo kralju Izraela.“ Tako je Naman otišao, ponevši deset talanata srebra, šest hiljada zlatnika i deset novih haljina.
  6. On je došao kod kralja Izraela noseći mu pismo u kom je stajalo: „Zajedno s ovim pismom šaljem ti Namana, svog slugu, da ga izlečiš od gube.“
  7. Kad je kralj Izraela pročitao pismo, razderao je svoje haljine i rekao: „Zar sam ja Bog da mogu oduzeti život ili ga sačuvati, pa ovaj šalje kod mene čoveka da ga izlečim od gube? Pogledajte, molim vas, kako traži svađu sa mnom.“
  8. Kad je Eliša, Božji čovek, čuo da je kralj Izraela razderao svoje haljine, odmah je ovako poručio kralju: „Zašto si razderao svoje haljine? Neka taj čovek dođe kod mene i uveri se da postoji prorok u Izraelu.“
  9. Tako je Naman došao sa svojim konjima i bojnim kolima i stao na ulaz Elišine kuće.
  10. A Eliša mu je poslao glasnika i poručio mu: „Idi i okupaj se sedam puta u Jordanu pa će ti telo biti zdravo i bićeš čist.“
  11. Tada se Naman naljutio, okrenuo se da pođe i rekao: „Gle, ja sam mislio da će on izaći pred mene, da će stati i prizvati ime Gospoda, svog Boga, pa će preći rukom preko obolelog mesta i izlečiti gubu.
  12. Zar nisu Abana i Farfar, reke u Damasku, bolje od svih izraelskih voda? Zar se ne mogu okupati u njima i biti čist?“ Zatim se okrenuo i otišao pun gneva.
  13. Ali tada su mu pristupile njegove sluge i rekle mu: „Oče, da je prorok tražio od tebe nešto veliko, zar ne bi to učinio? Pa zašto onda ne učiniš i to što ti je rekao: ‘Okupaj se i bićeš čist?’“
  14. Tada je Naman sišao i zaronio u Jordan sedam puta, prema reči Božjeg čoveka. Tada mu je telo postalo čisto kao telo malog deteta.
  15. Zatim se sa svom svojom pratnjom vratio kod Božjeg čoveka. Kad je došao, stao je pred njega i rekao mu: „Evo, sada znam da zaista nema Boga nigde na zemlji osim u Izraelu. Molim te, primi ovaj dar kao blagoslov od svog sluge .“
  16. Ali Eliša reče: „Tako živ bio Gospod kome služim, neću to primiti.“ Naman ga je nagovarao da primi, ali on nije hteo.
  17. Na kraju Naman reče: „Ako je tako, onda, molim te, dopusti da se tvom sluzi da malo zemlje, koliko mogu poneti dve mazge, jer tvoj sluga više neće prinositi ni žrtve paljenice ni druge žrtve drugim bogovima, nego samo Gospodu.
  18. Ali neka Gospod tvom sluzi oprosti ovo: Kad moj gospodar uđe u Rimonov hram da bi se tamo poklonio, pa se nasloni na moju ruku tako da i ja moram da se poklonim u Rimonovom hramu, molim te, neka Gospod oprosti tvom sluzi kad se pokloni u Rimonovom hramu.“
  19. Tada mu Eliša reče: „Idi s mirom.“ Naman je otišao od njega i prešao dobar deo puta.
  20. A Gehazije, sluga Eliše, Božjeg čoveka, reče u sebi: „Evo, moj gospodar nije ništa uzeo od tog Sirijca Namana i nije hteo da primi iz njegove ruke ono što je on doneo. Tako živ bio Gospod, ja ću potrčati za njim i uzeću nešto od njega.“
  21. Tako je Gehazije otrčao za Namanom. Kad je Naman video da neko trči za njim, siđe s kola, pođe mu u susret i upita: „Je li sve u redu?“
  22. A on odgovori: „Sve je u redu. Moj gospodar me šalje i poručuje ti: ‘Evo, upravo su došla kod mene dva mladića iz brdovitog područja Jefrema, proročki sinovi. Molim te, daj mi za njih talant* srebra i dve nove haljine.’“

    * Talant je težio 34,2 kilograma. Vidi dodatak na kraju knjige.

  23. Naman reče: „Evo, uzmi dva talanta.“ I nagovarao ga je da uzme tako da je na kraju svezao dva talanta srebra u dve kese, zajedno sa dve haljine, i dao je to dvojici svojih slugu da nose pred njim.
  24. Kad je stigao na Ofel, uzeo je stvari iz njihovih ruku i ostavio ih u kuću, a ljude je otpustio i oni su otišli.
  25. On je došao i stao pred svog gospodara. Eliša ga upita: „Odakle dolaziš, Gehazije?“ On odgovori: „Tvoj sluga nije nigde išao.“
  26. Ali Eliša mu reče: „Zar nisam u duhu bio s tobom kad se čovek okrenuo, sišao s kola i pošao ti u susret? Zar je sada vreme da se prima srebro ili da se primaju haljine, maslinjaci, vinogradi, ovce, stoka, sluge ili sluškinje?
  27. Zato će Namanova guba prionuti za tebe i za tvoje potomke doveka.“ Tako je Gehazije otišao od njega gubav, beo kao sneg.