Druga knjiga o kraljevima (19. glava)

  1. Čim je kralj Jezekija to čuo, razderao je svoje haljine, obukao se u kostret i otišao u Gospodnji dom.
  2. Zatim je poslao upravitelja kraljevog dvora Elijakima, pisara Somnu i svešteničke starešine obučene u kostret kod proroka Isaije, Amozovog sina.
  3. Oni su mu rekli: „Ovako kaže Jezekija: ‘Ovaj dan je dan nevolje, ukora i drskog ruganja, jer je došlo vreme da se sinovi rode, a nema snage za to.
  4. Možda će Gospod, tvoj Bog, čuti sve reči visokog službenika, koga je kralj Asirije, njegov gospodar, poslao da se ruga živom Bogu, pa će ga Gospod, tvoj Bog, pozvati na odgovornost za reči koje je čuo. Pomoli se za ostatak koji je još živ.’“
  5. Kad su sluge kralja Jezekije došle kod Isaije,
  6. on im je rekao: „Ovako kažite svom gospodaru: ‘Ovako kaže Gospod: ‘Ne boj se reči koje si čuo, kojima su sluge kralja Asirije hulile na mene.
  7. Evo, ja ću mu dati takav duh da će čuti vest i vratiće se u svoju zemlju. I učiniću da padne od mača u svojoj zemlji.’“
  8. Kad je visoki službenik čuo da je kralj Asirije otišao iz Lakiša, vratio se k njemu i našao ga kako se bori protiv Livne.
  9. Naime, kralj je čuo da je Tirak, kralj Etiopije, krenuo u boj protiv njega. Zato je ponovo poslao glasnike kod Jezekije i poručio mu:
  10. „Ovako recite Jezekiji, Judinom kralju: ‘Ne daj da te vara tvoj Bog u kog se uzdaš kad ti kaže: ‘Jerusalim neće biti predat u ruke kralju Asirije.’
  11. Eto, sam si čuo šta su kraljevi Asirije učinili svim zemljama koje su opustošili, a zar ćeš se ti izbaviti?
  12. Jesu li narode koje su osvojili moji praočevi izbavili njihovi bogovi – Gosance, Harance, Resefe i Edenove sinove koji su bili u Telasaru?
  13. Gde su kralj Emata, kralj Arfada, kraljevi gradova Sefarvima, Ene i Ive?’“
  14. Jezekija je primio pismo koje su mu doneli glasnici i pročitao ga. Zatim je otišao u Gospodnji dom i razvio ga pred Gospodom.
  15. Tada se Jezekija pomolio Gospodu: „Gospode, Bože Izraelov, koji sediš nad heruvimima, ti si jedini istiniti Bog nad svim kraljevstvima na zemlji. Ti si stvorio nebesa i zemlju.
  16. Prigni uho, Gospode, i čuj. Otvori oči, Gospode, i vidi, i čuj Sinakiribove reči koje je poručio da bi se rugao živom Bogu.
  17. Istina je, Gospode, da su kraljevi Asirije opustošili narode i njihovu zemlju.
  18. I pobacali su njihove bogove u vatru, jer to nisu bili bogovi, nego delo ljudskih ruku, drvo i kamen. Zato su ih uništili.
  19. A sada, Gospode, Bože naš, izbavi nas, molim te, iz njegove ruke, da bi sva kraljevstva na zemlji znala da si ti, Gospod, jedini Bog.“
  20. Tada je Isaija, Amozov sin, poručio Jezekiji: „Ovako kaže Gospod, Izraelov Bog: ‘Čuo sam tvoju molitvu koju si mi uputio zbog Sinakiriba, kralja Asirije.
  21. Evo reči koju Gospod objavljuje protiv njega: ‘Prezire te i ruga ti se devica, kći cionska. Za tobom podrugljivo glavom odmahuje kći jerusalimska.
  22. Kome se ti rugaš i na koga huliš? Na koga podižeš glas svoj i na koga oholo dižeš pogled svoj? Na Svetog Boga Izraelovog!
  23. Preko glasnika svojih rugaš se Gospodu i kažeš: ‘S mnoštvom svojih bojnih kola popeću se na vrh gora, na najdalje obronke Lebanona, i poseći ću visoke kedrove njegove, divne smreke njegove. Doći ću na njegovo najdalje prebivalište, gustu šumu njegovu.
  24. Kopaću i tuđe ću vode piti, i isušiću stopama svojim sve kanale Nila u Egiptu.’
  25. Zar nisi čuo šta od davnina nameravam da učinim? Davnih dana to sam smislio. Sada ću to učiniti. A na tebi je da opustošiš utvrđene gradove i da ih pretvoriš u ruševine.
  26. Stanovnicima njihovim ruke će klonuti, uplašiće se i postideće se. Biće kao bilje u polju i mlada zelena trava, kao trava po krovovima sasušena vetrom istočnim.
  27. Dobro znam kad sediš mirno, i kad bilo šta činiš, i kako besniš na mene,
  28. jer ti besniš na mene i rika je tvoja došla do ušiju mojih. Staviću kuku svoju u nozdrve tvoje i uzde svoje u usta tvoja, i vratiću te putem kojim si došao.
  29. A ovo će ti biti znak: Ove godine ješće se ono što nikne iz semenja koje se prosulo, druge godine ješće se žito koje samo nikne, a treće godine sejte i žanjite, sadite vinograde i jedite njihov rod.
  30. Preživeli iz Judinog doma, oni koji preostanu, pustiće koren u dubinu i rađaće rod u visinu.
  31. Jer će iz Jerusalima doći ostatak i preživeli s gore Cion. To će učiniti revnost Gospoda nad vojskama.
  32. Zato ovako kaže Gospod za kralja Asirije: ‘Neće on ući u ovaj grad, niti će ovamo odapeti strelu, neće mu se primaći sa štitom, niti će oko njega podići opsadni nasip.
  33. Vratiće se putem kojim je došao, i u ovaj grad neće ući, govori Gospod.
  34. Ja ću braniti ovaj grad i sačuvaću ga radi sebe i radi Davida, svog sluge.“
  35. Te iste noći Gospodnji anđeo je izašao i pobio sto osamdeset i pet hiljada ljudi u asirskom logoru. Kad su ljudi ustali rano ujutru, oko njih su bili sve sami leševi.*

    * Vidi takođe 2. Dnevnika 32:21; Isaija 37:36-38. Asirsko carstvo, koje je vladalo od 1365. do 609. godine pre nove ere, bilo je poznato po svojim opsežnim vojnim kampanjama usmerenim na proširenje svoje teritorije. Sinakiribova opsada Jerusalima 701. godine pre nove ere bila je deo ove šire strategije kontrole ruta preko Sirijske pustinje do Sredozemnog mora.

  36. Posle toga je Sinakirib, kralj Asirije, ustao i otišao. Vratio se u Ninivu i tamo ostao.
  37. Jednog dana, dok se klanjao u hramu Nisroka, svog boga, Adrameleh i Šarezer, njegovi sinovi, ubili su ga mačem i pobegli u araratsku zemlju. Umesto njega vladao je njegov sin Esar-Hadon.