Druga knjiga o kraljevima (9. glava)

  1. Prorok Eliša je pozvao jednog od proročkih sinova i rekao mu: „Podvij rubove haljine svoje i uzmi ovu bocu s uljem pa idi u Ramot u Giladu.
  2. Kad dođeš tamo, potraži Jehua, sina Josafata, Nimsijevog sina. Idi tamo i izvedi ga od njegove braće i odvedi ga u najskrovitiju sobu.
  3. Uzmi bocu s uljem, izlij mu ulje na glavu i reci: ‘Ovako kaže Gospod: ‘Pomazujem te za kralja nad Izraelom.’ Zatim otvori vrata i beži, nemoj čekati.“
  4. Tako je prorokov sluga otišao u Ramot u Giladu.
  5. Kad je stigao, zapovednici vojske sedeli su svi na okupu. On reče: „Zapovedniče, želim nešto da ti kažem.“ A Jehu upita: „Kome od svih nas?“ On odgovori: „Tebi, zapovedniče.“
  6. Tada je Jehu ustao i ušao u kuću, a on mu je izlio ulje na glavu i rekao mu: „Ovako kaže Gospod, Izraelov Bog: ‘Pomazujem te za kralja nad Gospodnjim narodom, nad Izraelom.
  7. Pobij dom Ahaba, svog gospodara, jer ću na Jezebeli osvetiti krv svojih slugu proroka i krv svih Gospodnjih slugu.
  8. Izginuće ceo Ahabov dom. Istrebiću u Ahabovom domu sve što je muško,* čak i one najmanje i bezvredne u Izraelu.

    * Doslovno: „sve što mokri uza zid“.

  9. Učiniću da Ahabov dom bude kao dom Jeroboama, Nebatovog sina, i kao dom Baše, Ahijinog sina.
  10. A Jezebelu će na jezraelskom polju pojesti psi i neće biti nikoga da je sahrani.’“ Tada je otvorio vrata i pobegao.
  11. Kad je Jehu izašao i došao kod slugu svog gospodara, oni su ga upitali: „Je li sve u redu? Zašto je taj ludak došao kod tebe?“ A on im odgovori: „Vi dobro znate tog čoveka i šta je mogao da kaže.“
  12. A oni rekoše: „Nije istina! Hajde, kaži nam.“ Tada Jehu reče: „Govorio mi je tako i tako i rekao mi je: ‘Ovako kaže Gospod: ‘Pomazujem te za kralja nad Izraelom.’“
  13. Oni su brzo uzeli svaki svoju haljinu i prostrli je pred njim po stepenicama. Zatim su zatrubili u rog i rekli: „Jehu je postao kralj!“
  14. Tako je Jehu, sin Josafata, Nimsijevog sina, skovao zaveru protiv Jorama. U to vreme Joram je zajedno sa svim Izraelcima branio Ramot u Giladu od Azaela, kralja Sirije.
  15. Kasnije se kralj Joram vratio u Jezrael da se oporavi od rana koje su mu zadali Sirijci kad se borio protiv Azaela, kralja Sirije. Tada je Jehu rekao: „Ako je po volji vaše duše, neka niko ne pobegne iz grada da ne bi otišao i javio to u Jezrael.“
  16. Jehu se popeo na kola i otišao u Jezrael, jer je tamo ležao Joram. A Ahazija, Judin kralj, došao je da poseti Jorama.
  17. Kad je stražar koji je stajao na kuli u Jezraelu video kako mnoštvo Jehuovih ljudi navire, javio je: „Vidim mnoštvo ljudi kako navire.“ A Joram reče: „Uzmi konjanika i pošalji ga pred njih da ih pita da li dolaze u miru.“
  18. Tako je konjanik došao pred Jehua i rekao: „Kralj pita da li dolazite s mirom.“ A Jehu odgovori: „Šta se tebe tiče da li ja dolazim s mirom? Hajde za mnom!“A stražar je javio: „Glasnik je došao do njih, ali se ne vraća.“
  19. Tada je Joram poslao drugog konjanika koji je došao do njih i rekao: „Kralj pita da li dolazite s mirom?“ Ali Jehu odgovori: „Šta se tebe tiče da li ja dolazim s mirom? Hajde za mnom!“
  20. Stražar je opet javio: „Došao je do njih, ali se ne vraća. A onaj što vozi, vozi mahnito kao Jehu, Nimsijev unuk.“
  21. Tada Joram reče: „Preži konje!“ Tako su upregli njegova bojna kola i Joram, kralj Izraela, i Ahazija, Judin kralj, izašli su svaki u svojim bojnim kolima. Otišli su u susret Jehuu i zatekli ga na njivi Nabota Jezraelca.
  22. Kad je Joram ugledao Jehua, upitao je: „Dolaziš li s mirom, Jehu?“ A on odgovori: „Kako može biti mir dok je bluda tvoje majke Jezebele i njenog silnog vračanja?“
  23. Tada Joram okrenu kola da bi pobegao i doviknu Ahaziji: „Prevara, Ahazija!“
  24. A Jehu zgrabi svoj luk i ustreli Jorama među pleća tako da mu je strela prošla kroz srce, i on se sruši u svojim kolima.
  25. Tada Jehu reče Bidkaru, svom ađutantu: „Podigni ga i baci na njivu Nabota Jezraelca. Seti se da smo ja i ti vozili dvopreg iza Ahaba, njegovog oca, kad je Gospod protiv njega izrekao ovu objavu:
  26. ‘Juče sam video Nabotovu krv i krv njegovih sinova,’ govori Gospod, ‘i platiću ti to na ovoj njivi,’ govori Gospod. Zato ga sada uzmi i baci na ovu njivu, prema Gospodnjoj reči.“
  27. Kad je to video Ahazija, Judin kralj, pobegao je putem koji vodi prema kući u vrtu. (Kasnije je Jehu krenuo za njim i viknuo: „Ubijte i njega!“ I ranili su ga dok je bio u kolima na putu prema Guru, koji se nalazi kraj Ivleama. Ali je uspeo da pobegne u Megido, gde je na kraju i umro.
  28. Njegove sluge su ga u kolima prevezle u Jerusalim i sahranile ga u njegovom grobu kod njegovih praočeva u Davidovom gradu.
  29. Ahazija je postao kralj nad Judom jedanaeste godine vladanja Jorama, Ahabovog sina.)
  30. Posle toga Jehu je došao u Jezrael. Kad je to čula Jezebela, namazala je oči pigmentom i lepo uredila svoju glavu, pa je gledala s prozora.
  31. Kad je Jehu ulazio na gradska vrata, ona reče: „Mir, Zimrije, ubico svog gospodara.“
  32. Tada on pogleda prema prozoru i upita: „Ko je sa mnom? Ko?“ Tada su dva ili tri dvoranina pogledala prema njemu.
  33. Jehu reče: „Bacite je dole!“ Oni su je bacili, a njena je krv poprskala zid i konje. I konji su je pregazili.
  34. Zatim je ušao u kuću, jeo i pio, a onda je rekao: „Pobrinite se za onu prokletnicu i sahranite je, jer je kraljeva kći.“
  35. Kad su ljudi otišli da je sahrane, nisu od nje našli ništa osim lobanje, nogu i šaka.
  36. Onda su se vratili i javili to Jehuu, a on je rekao: „To je Gospodnja reč koju je objavio preko svog sluge Ilije Tišbićanina: ‘Na jezraelskom polju psi će pojesti Jezebelino telo.
  37. Jezebelin leš biće kao đubrivo na jezraelskom polju, tako da neće moći da se kaže: ‘To je Jezebela.’“