Druga knjiga o kraljevima (7. glava)

  1. Tada Eliša reče: „Slušajte Gospodnju reč. Ovako kaže Gospod: ‘Sutra u ovo doba na samarijskim vratima jedna sea mera* finog brašna koštaće jedan sikal, i dve sea mere ječma koštaće jedan sikal.’“

    * Sea mera iznosi 7,33 litre. Vidi dodatak na kraju knjige.

  2. Na to ađutant, na čiju se ruku kralj oslanjao, odgovori Božjem čoveku: „Čak i kad bi Gospod otvorio brane na nebesima, da li bi se to moglo dogoditi?“ A on reče: „Videćeš to svojim očima, ali nećeš jesti.“
  3. Na gradskim vratima bila su četiri gubavca. Oni su rekli jedan drugom: „Zašto da sedimo ovde dok ne umremo?
  4. Ako uđemo u grad, u gradu je glad pa ćemo tamo umreti. A ako ostanemo ovde, opet ćemo umreti. Zato hajde da odemo u sirijski logor. Ako nam poštede život, živećemo, a ako nas pogube, umrećemo.“
  5. Tako su u sumrak ustali i pošli u sirijski logor. Kad su došli do logora videli su da u njemu nema nikoga.
  6. Gospod je učinio da se u sirijskom logoru čuje tutnjava bojnih kola, konja i velike vojske, tako da su govorili jedan drugom: „Gle, kralj Izraela unajmio je protiv nas hetejske i egipatske kraljeve da udare na nas!“
  7. Tako su u sumrak ustali i pobegli, ostavivši svoje šatore, konje i magarce, sav logor kao što je bio. Pobegli su da bi spasli svoje duše.
  8. Kad su gubavci došli do logora, ušli su u jedan šator, jeli i pili, a onda su pokupili iz njega srebro, zlato i haljine, otišli i to sakrili. Zatim su se vratili, ušli u drugi šator, uzeli stvari iz njega, otišli i sakrili ih.
  9. Ali tada su rekli jedan drugom: „Nije dobro to što radimo. Danas je dan dobrih vesti. Ako budemo oklevali i čekali dok ne svane jutro, bićemo krivi. Zato sada hajde da idemo i javimo to na kraljevom dvoru.“
  10. Tako su otišli i pozvali gradske vratare i javili im: „Otišli smo u sirijski logor i tamo nije bilo nikoga niti se čuo ljudski glas. Ostali su samo privezani konji i magarci i šatori kao što su i bili.“
  11. Tada su gradski vratari povikali i javili to na kraljevom dvoru.
  12. Kralj je ustao usred noći i rekao svojim slugama: „Ja ću vam reći šta su nam Sirijci učinili. Oni dobro znaju da smo gladni i zato su otišli iz logora i sakrili se u polju, govoreći: ‘Kad izađu iz grada, pohvataćemo ih žive i ući ćemo u grad.’“
  13. Ali je jedan od njegovih slugu rekao: „Izaberi ljude koji će uzeti pet konja od onih što su još ostali u gradu. Jer gle, biće im isto kao i celom izraelskom mnoštvu što je ostalo, i kao celom izraelskom mnoštvu što je izginulo. Pošaljimo ih pa ćemo videti.“
  14. Tako su uzeli dvoja kola s konjima i kralj ih je poslao u sirijski logor i rekao: „Idite i izvidite šta se dešava.“
  15. Oni su išli za Sirijcima sve do Jordana, i gle, sav put je bio prekriven haljinama i stvarima koje su Sirijci u begu pobacali. Zatim su se glasnici vratili i javili to kralju.
  16. Narod je izašao i opljačkao sirijski logor, tako da je jedna sea mera finog brašna koštala jedan sikal, i dve sea mere ječma koštale su jedan sikal, prema Gospodnjoj reči.
  17. Kralj je postavio onog ađutanta na čiju se ruku oslanjao da nadgleda gradska vrata, ali narod ga je izgazio na vratima tako da je umro, prema reči Božjeg čoveka koju je rekao kad je kralj došao kod njega.
  18. Tako se ispunilo ono što je Božji čovek rekao kralju: „Sutra u ovo doba na samarijskim vratima dve sea mere ječma koštaće jedan sikal, i jedna sea mera finog brašna koštaće jedan sikal.“
  19. Ali ađutant je odgovorio Božjem čoveku: „Čak i kad bi Gospod otvorio brane na nebesima, da li bi se moglo dogoditi to što kažeš?“ A on je rekao: „Videćeš to svojim očima, ali nećeš jesti!“
  20. To mu se i dogodilo, jer ga je narod izgazio na vratima tako da je umro.