Druga knjiga o kraljevima (20. glava)

  1. U to vreme Jezekija se na smrt razboleo. Tada je prorok Isaija, Amozov sin, došao kod njega i rekao mu: „Ovako kaže Gospod: ‘Daj potrebne upute svom domu, jer ćeš umreti, nećeš ozdraviti.’“
  2. Na to je on okrenuo lice prema zidu i pomolio se Gospodu:
  3. „Preklinjem te, Gospode, seti se da sam ti služio u istini i bio ti odan celim srcem, da sam činio ono što je dobro u tvojim očima.“ I Jezekija je gorko zaplakao.
  4. Isaija još nije stigao ni do srednjeg dvorišta kad mu je došla Gospodnja reč:
  5. „Vrati se i reci Jezekiji, vođi mog naroda: ‘Ovako kaže Gospod, Bog Davida, tvog praoca: ‘Čuo sam tvoju molitvu i video sam tvoje suze. Evo, izlečiću te i za tri dana ići ćeš u Gospodnji dom.
  6. Dodaću tvom životu petnaest godina i izbaviću tebe i ovaj grad iz ruke kralja Asirije, i braniću ovaj grad radi sebe i radi Davida, svog sluge.’“
  7. Isaija je rekao: „Donesite grudu suvih smokava.“ Oni su je doneli i stavili na čir, tako da je Jezekija ozdravio.
  8. U međuvremenu, Jezekija je upitao Isaiju: „Šta će biti znak da će me Gospod izlečiti i da ću za tri dana ići u Gospodnji dom?“
  9. Isaija je odgovorio: „Ovo ti je znak od Gospoda da će Gospod ispuniti reč koju je rekao: Hoćeš li da se senka pomeri deset stepenica napred ili da se vrati deset stepenica unazad?“
  10. Jezekija je odgovorio: „Lako je da se senka produži deset stepenica, ali nije lako da se vrati deset stepenica unazad.“
  11. Tada je prorok Isaija prizvao Gospoda koji je senku na stepenicama, koja je pala na Ahazovo stepenište, vratio deset stepenica unazad.
  12. U to vreme Merodah-Baladan, Baladanov sin, kralj Vavilona, poslao je pismo i dar Jezekiji, jer je čuo da je Jezekija bio bolestan.
  13. Jezekija je saslušao njegove poslanike i pokazao im svu svoju riznicu, srebro, zlato, balzam, skupoceno ulje, svoju oružnicu i sve što je bilo u njegovim riznicama. U njegovom domu i u celom njegovom kraljevstvu nije ostalo ništa što im Jezekija nije pokazao.
  14. Posle toga prorok Isaija je došao kod kralja Jezekije i upitao ga: „Šta su rekli ti ljudi i odakle su došli kod tebe?“ A Jezekija odgovori: „Došli su iz daleke zemlje, iz Vavilona.“
  15. Tada ga on upita: „Šta su videli u tvom domu?“ A Jezekija odgovori: „Videli su sve što je u mom domu. U mojim riznicama nije ostalo ništa što im nisam pokazao.“
  16. Tada Isaija reče Jezekiji: „Čuj Gospodnju reč:
  17. ‘Evo, dolaze dani kada će sve što je u tvom domu i što su tvoji praočevi do danas nakupili biti odneto u Vavilon. Ništa neće ostati,’ kaže Gospod.
  18. ‘I neki od tvojih sinova koji će izaći od tebe, koji će ti se roditi, biće odvedeni i postaće dvorani na dvoru kralja Vavilona.’“
  19. Tada Jezekija reče Isaiji: „Dobra je Gospodnja reč koju si rekao.“ Zatim reče: „Dobra je, jer će mir i istina trajati celog mog života.“
  20. Ostala Jezekijina dela i svi njegovi poduhvati, i kako je sagradio jezero i vodovod i kako je sproveo vodu u grad, zar nije sve to zapisano u dnevnicima Judinih kraljeva?
  21. Jezekija je počinuo kod svojih praočeva, a umesto njega vladao je njegov sin Manasija.