Otkrivenje (7. glava)

  1. Nakon toga video sam četiri anđela kako stoje na četiri strane* zemlje, i drže četiri zemaljska vetra, da nijedan vetar ne duva na zemlju, ni na more, ni na ikakvo drvo.

    * Grčka reč „gonia“ obično se prevodi kao „ugao“, ali ovde ima značenje kvadranta. U pitanju je figurativno izražavanje, čija poenta u ovom slučaju je ukazivanje na činjenicu da Božji anđeli štite celu zemlju u jednom posebnom periodu u teologiji poznatom kao „vreme milosti“, što odgovara istražnom Božjem sudu. Njen ekvivalent u Starom savezu je hebrejski pojam „kanaf“ koji izražava krajnost, u smislu sveobuhvatnosti (vidi Isaija 11:12; Ezekiel 7:2). Vidi takođe fusnotu za Isaija 40:22.

  2. I video sam jednog drugog anđela kako se uzdiže sa istoka i ima pečat živog Boga. I povikao je na sav glas četvorici anđela kojima je bilo dato da naude zemlji i moru:
  3. „Nemojte nauditi ni zemlji ni moru ni drveću, dok pečatom ne zapečatimo sluge našeg Boga, na čelima njihovim!“
  4. I čuo sam broj onih zapečaćenih pečatom – sto četrdeset i četiri hiljade, zapečaćenih pečatom iz svakoga plemena sinova Izraelovih:
  5. Iz Judinog plemena dvanaest hiljada zapečaćenih pečatom, iz Rubenovog plemena dvanaest hiljada, iz Gadovog plemena dvanaest hiljada,
  6. iz Ašerovog plemena dvanaest hiljada, iz Neftalimovog plemena dvanaest hiljada, iz Manasijinog plemena dvanaest hiljada,
  7. iz Simeonovog plemena dvanaest hiljada, iz Levijevog plemena dvanaest hiljada, iz Isaharovog plemena dvanaest hiljada,
  8. iz Zebulonovog plemena dvanaest hiljada, iz Josifovog plemena dvanaest hiljada i iz Benjaminovog plemena dvanaest hiljada zapečaćenih pečatom.
  9. Posle toga video sam veliko mnoštvo ljudi, koje niko nije mogao izbrojati, iz svih naroda i plemena i narodnosti i jezika, kako stoje pred prestolom i pred Jagnjetom, obučeni u duge bele haljine, s palminim granama u rukama.
  10. Uzvikivali su jakim glasom: „Spasenje (dugujemo) našem Bogu, koji sedi na prestolu, i Jagnjetu!“
  11. I svi anđeli stajali su oko prestola i starešine i četiri bića, i pali su ničice pred prestolom i poklonili se Bogu,
  12. govoreći: „Amin! Blagoslov i slava i mudrost i zahvalnost i čast i moć i snaga našem Bogu u vekovima vekova. Amin.“
  13. Na to me je jedan od starešina upitao: „Ko su ovi što su obučeni u duge bele haljine i odakle su došli?“
  14. Odgovorio sam mu: „Gospodaru, ti to znaš.“ I rekao mi je: „To su oni što dolaze iz velike nevolje. Oni su oprali svoje haljine i ubelili ih u Jagnjetovoj krvi.
  15. Zato su pred Božjim prestolom i služe mu dan i noć u njegovom hramu. I Onaj koji sedi na prestolu razapeće svoj šator nad njima.
  16. Oni više neće gladovati ni žedneti, neće ih sunce pržiti, niti bilo kakva žega,
  17. jer će ih Jagnje, koje je nasred prestola, pasti i voditi na izvore voda života. I Bog će obrisati svaku suzu s njihovih očiju.“