Posle toga začuo sam snažan glas kao glas silnog mnoštva na nebu, kako govori: „Hvalite Gospoda! Spasenje i slava i moć pripadaju našem Bogu,
jer su njegove presude istinite i pravedne. Jer je izvršio sud nad velikom bludnicom, koja je pokvarila zemlju svojim bludom, i osvetio je na njoj krv svojih slugu.“
I po drugi put su rekli: „Hvalite Gospoda! I dim njen uzdizao se u vekove vekova.“*
I dvadeset i četiri starešine i četiri bića pali su ničice i poklonili se Bogu, koji sedi na prestolu, i rekli: „Amin! Hvalite Gospoda!“
I od prestola je došao glas koji je rekao: „Hvalite našeg Boga, sve njegove sluge, koji ga se bojite, mali i veliki!“
I začuo sam kao glas silnog mnoštva, i kao huka mnogih voda, i kao tutnjava silnih gromova, kako govori: „Hvalite Gospoda jer Bog Svemogući vlada!
Radujmo se i veselimo se i slavu mu dajmo, jer je došla Jagnjetova svadba i spremna je njegova nevesta!
I dato joj je da se obuče u fini lan, sjajan i čist, jer fini lan je pravednost svetih.“
I anđeo mi je rekao: „Piši: Srećni su oni koji su pozvani na Jagnjetovu svadbenu večeru.“ Još mi je rekao: „Ovo su istinite reči Božje.“
Tada sam pao pred njegove noge da mu se poklonim, ali on mi je rekao: „Pazi! Nemoj! Ja sam tvoj suslužitelj, i tvoje braće koji imaju svedočanstvo Isusovo. Boga obožavaj! Jer je svedočanstvo Isusovo duh proroštva.“
I video sam otvoreno nebo, kad tamo – beli konj. A onaj koji je sedeo na njemu zove se Verni i Istiniti, i on pravedno sudi i ratuje.
Oči su mu bile kao plamen ognjeni, i na glavi je imao mnoge krune sa napisanim imenima i ime koje ne zna niko osim njega samog,
i bio je obučen u haljinu poprskanu krvlju. Ime mu je bilo Reč Božja.
Za njim su išle nebeske vojske na belim konjima, obučene u fini lan, beo i čist.
Iz usta mu je izlazio oštar mač, da njime udari narode. On će nad njima vladati gvozdenom palicom. I gaziće presu* žestokog gneva Svemoćnog Boga.
Na svojoj haljini, na svojim bedrima, imao je napisano ime: Kralj nad kraljevima i Gospodar nad gospodarima.
Video sam i jednog anđela kako stoji na suncu. On je povikao iz sveg glasa i rekao svim pticama koje su letele posred neba: „Dođite, sakupite se na veliku Božju večeru,
da jedete meso kraljeva, meso vojnih zapovednika, meso junaka, meso konja i njihovih jahača, meso svih ljudi – slobodnjaka i robova, malih i velikih!“
I video sam zver i kraljeve zemaljske i njihove vojske sakupljene da vode rat s onim koji sedi na konju i s njegovom vojskom.
I zver je bila uhvaćena, a s njom i lažni prorok koji je pred njom činio čudesne znakove, kojima je zavodio one što su primili žig zveri i one što su se klanjali njenom liku. Oboje su bili živi bačeni u ognjeno jezero koje gori sumporom.
A ostali su bili pobijeni mačem što je izlazio iz usta onoga koji sedi na konju. I sve su se ptice nasitile njihovog mesa.