Otkrivenje (14. glava)

  1. I pogledao sam, kad gle – Jagnje stoji na gori Cionu i s njim sto četrdeset i četiri hiljade onih koji imaju ime njegovog Oca napisano na svojim čelima.
  2. I čuo sam zvuk s neba poput huke mnogih voda i poput tutnjave jakog groma. Zvuk koji sam čuo bio je kao muzika harfista koji pevaju i sviraju svoje harfe.
  3. Pevali su kao novu pesmu pred prestolom i pred četiri bića i pred starešinama. I niko nije mogao da nauči tu pesmu osim onih sto četrdeset i četiri hiljade, koji su otkupljeni sa zemlje.
  4. To su oni koji se nisu onečistili sa ženama, koji su sačuvali svoje devičanstvo. Oni slede Jagnje kuda god ono pođe. Otkupljeni su od ljudi kao prvine* Bogu i Jagnjetu,

    * Termin „prvine“ ovde ima isto značenje kao i „prvenci“, jer su se prvenci otkupljivali (2. Mojsijeva 13:13; 4. Mojsijeva 18:15). Uporedi sa Jevrejima 12:23.

  5. i u njihovim ustima ne nađe se prevara, jer su bez mane pred prestolom Božjim.*

    * Uporedi Otkrivenje 14:1-5 sa Otkrivenjem 5:6-14 i 7:4-17.

  6. I video sam jednog drugog anđela* kako leti posred neba noseći vekovnu dobru vest* da je objavi onima koji žive na zemlji – svim narodima i plemenima i jezicima i ljudima.

    * 1) „Anđeo“ ili „glasnik“, nosilac poruke. Anđeli su nebeska duhovna bića u službi Bogu (Isa. 6:2; Ezek. 10:13; Mat. 4:11), zaduženi da služe onima koji će naslediti spasenje (Jev. 1:14). U nekim slučajevima značenje ove reči nije doslovno i može se odnositi na ljudske glasnike koji prenose božansku poruku (vidi: Luka 7:27; Hagaj 1:13; Gal. 4:14). 2) Ili: „jevanđelje.“

  7. On je govorio jakim glasom: „Bojte se Boga i dajte mu slavu, jer je došao čas njegovog suda! Poklonite se Onome koji je stvorio nebesa i zemlju i more i izvore voda!“
  8. Za njim je išao drugi anđeo, govoreći: „Pade, pade Vavilon grad veliki, bludnica koja je sve narode opila vinom pomame bluda svoga!“
  9. Za njima je išao treći anđeo, koji je govorio jakim glasom: „Ako se ko pokloni zveri i njenom liku i primi žig na čelo ili na ruku,
  10. on će takođe piti vino Božjeg gneva koje je nerazvodnjeno natočeno u čašu gneva njegovog, i biće mu suđeno vatrom i sumporom pred svetim anđelima i pred Jagnjetom.
  11. I dim mučenja njihova dizaće se kroz epohe epoha.* Ni danju ni noću nemaju počinka oni koji se klanjaju zveri i njenom liku, i svi koji primaju žig njenog imena.

    * Ako uporedimo izraz „epohe epoha“ u Jevrejima 1:8 sa 1. Korinćanima 15:27,28 postaje jasno da on ne znači beskonačni niz eona, jer Hrist vlada dok ne preda kraljevstvo Ocu koji postaje „sve u svemu“. Vidi fusnote za 2. Timoteju 1:9 i Otkrivenje 19:3. Uporedi sa Isaija 34:10.

  12. Ovde je istrajnost svetih, koji drže uputstva Božja i veru Isusovu.“
  13. I začuo sam glas s neba kako govori: „Piši: Srećni su oni koji od sada umiru u Gospodu. Da, govori Duh, neka počinu od svog rada, jer s njima idu dela njihova.“
  14. I pogledao sam, kad gle – beli oblak, a na oblaku sedi neko kao Sin čovečiji, sa zlatnom krunom na glavi i oštrim srpom u ruci.
  15. I jedan drugi anđeo izašao je iz hrama vičući na sav glas onome koji sedi na oblaku: „Zamahni srpom svojim i žanji, jer je došao čas da se žanje, zrela je zemaljska žetva!“
  16. I onaj koji sedi na oblaku zamahnuo je srpom na zemlju i zemlja je bila požnjevena.
  17. Još jedan anđeo je izašao iz hrama na nebu. I on je imao oštar srp.
  18. I još je jedan anđeo izašao od oltara i imao je vlast nad vatrom. On je povikao jakim glasom onome koji je imao oštar srp: „Zamahni svojim oštrim srpom i odseci grozdove zemaljske loze, jer je sazrelo njeno grožđe!“
  19. Anđeo je zamahnuo srpom prema zemlji i odsekao zemaljsku lozu, pa je zajedno s grožđem bacio u veliku vinsku presu Božjeg gneva.
  20. I grožđe u presi se gazilo izvan grada i krv je potekla iz prese podigavši se konjima sve do uzda, na daljinu od hiljadu šesto stadija.*

    * Otprilike 296 kilometara. Stadij je bio osmina rimske milje, a iznosio je 185 metara.