Galatima poslanica (2. glava)

  1. Zatim sam, posle četrnaest godina, opet otišao u Jerusalim s Barnabom, a poveo sam i Tita.
  2. I izišao sam po otkrivenju i izneo im dobru vest koju objavljujem među neznabošcima, ali to sam rekao nasamo onima uglednim, jer sam hteo da budem siguran da ne trčim, ili da nisam trčao, uzalud.
  3. Ali čak ni Tit, koji je bio sa mnom, nije bio prisiljen da se obreže, iako je Grk.
  4. A sve zbog lažne braće koja su se potajno uvukla, koja su se ušunjala da ugroze našu slobodu koju imamo u Hristu Isusu, kako bi nas učinili robovima.
  5. Ni načas im nismo popustili, nismo im se pokorili, da bi istina dobre vesti ostala kod vas.
  6. A oni koji su smatrani uglednima – kakvi god da su nekada bili, meni je to svejedno, jer Bog ne gleda ko je ko – meni ti istaknuti ljudi u stvari nisu dali ništa novo.
  7. Već, naprotiv, kad su videli da mi je poverena dobra vest za neobrezane, kao što je Petru za obrezane –
  8. jer onaj koji je Petra ovlastio za apostolstvo među obrezanima ovlastio je i mene da idem k neznabošcima –
  9. i kad su saznali za blagodat koja mi je bila ukazana, Jakov i Kefa* i Jovan, koji su smatrani stubovima, pružili su meni i Barnabi desnicu u znak saglasnosti da mi idemo k neznabošcima, a oni k obrezanima.

    * Pavle je povremeno koristio ime Kefa koje je Simonu Joninu dao Isus (vidi Jovan 1:42). U pitanju je aramejska reč, sa istim značenjem kao Petar (petros) na grčkom – mali kamen.

  10. Samo su nas zamolili da mislimo na siromašne. To sam revno i činio.
  11. Ali kad je Petar došao u Antiohiju, u lice sam mu se suprotstavio, jer je zaslužio ukor.
  12. Naime, pre nego što su stigli neki Jakovljevi saradnici, jeo je s onima iz drugih naroda, ali kad su oni stigli, on se povukao i odvojio, jer se bojao onih iz obrezanja.
  13. I ostali Judejci su mu se pridružili u tom dvoličenju, pa se čak i Barnaba poveo za njihovim licemerjem.
  14. Ali kad sam video da ne postupaju ispravno, po istini dobre vesti, rekao sam Petru pred svima: „Ako ti, koji si Judejac, živiš kao oni iz drugih naroda, a ne kao Judejci, kako možeš da prisiljavaš one iz drugih naroda da žive po judejskim običajima?“
  15. Mi koji smo po rođenju Judejci, a ne neznabožački grešnici,
  16. i koji znamo da se čovek nikako ne opravdava delima zakona, već kroz veru Hrista Isusa,* i mi smo poverovali u Hrista Isusa, da se opravdamo verom Hristovom, a ne delima zakona, jer se delima zakona nijedno telo neće opravdati.

    * Plan spasenja je Božja inicijativa, Božja priprava i realizacija i Božji dar kroz Hrista (vidi: Jevrejima 2:14-17; Rimljanima 8:32-34; 1. Korinćanima 15:45; Galatima 4:4-5), te stoga vera nije naša vera (jer je mi nismo ni proizveli), već Hristova (Galatima 3:22-23) i kao takva neprikosnovena, neotuđiva i nepromenljiva u svojoj objektivnoj dimenziji. To je vera koja nam je data „u“ Hristu (Filipljanima 3:9; Jevrejima 12:2; Otkrivenje 14:12).

  17. A ako bismo se mi, u nastojanju da budemo opravdani u Hristu, i sami pokazali grešnicima, da li je onda Hristos u službi greha? Nipošto!
  18. Jer ako ponovo gradim isto ono što sam jednom srušio, pokazujem da sam prestupnik.
  19. Jer ja sam kroz zakon zakonu umro, da Bogu živim.
  20. Sa Hristom se razapeh. Ne živim više ja, nego Hristos živi u meni. Jer život koji sada živim u telu, živim verom Sina Božjeg, koji me je voleo i predao sebe za mene.
  21. Ja ne odbacujem Božju blagodat, jer ako pravednost dolazi preko Zakona, onda je Hristos uzalud umro.