Jakovljeva poslanica (3. glava)

  1. Neka među vama ne bude mnogo učitelja, braćo moja, jer znate da će nam se strože suditi.
  2. Jer svi često grešimo.* Ako neko u rečima ne greši, on je savršen čovek, sposoban da zauzda i celo telo.

    * Ili: „svi se spotičemo u mnogočemu“.

  3. Kad stavimo uzde u usta konjima da bi nam oni bili pokorni, tada upravljamo i celim njihovim telom.
  4. Čak i lađe kormilar usmerava kuda hoće pomoću malog kormila, iako su velike, i silni ih vetrovi gone.
  5. Isto tako, jezik je mali ud, a hvali se velikim stvarima. Gle, i malo vatre zapali veliku šumu!
  6. A i jezik je vatra. Jezik je svet zla među udovima, jer prlja celo telo i uništava čoveku celi život i spaljuje poput gehene ognjene.
  7. Jer svaka vrsta divljih životinja i ptica, gmižućih i morskih stvorenja, može se ukrotiti i ljudski rod ih je ukrotio.
  8. Ali jezik niko od ljudi ne može ukrotiti. On je neobuzdano zlo, puno smrtonosnog otrova.
  9. Njime blagosiljamo Gospoda, Oca, ali njime i proklinjemo ljude koji su stvoreni „slični Bogu.“
  10. Iz istih usta izlazi i blagoslov i prokletstvo. Ne treba tako da bude, braćo moja.
  11. Zar iz istog izvora izvire i slatka i gorka voda?
  12. Braćo moja, može li smokva roditi masline ili loza smokve? Tako ni od slane vode ne može nastati slatka voda.
  13. Ko je među vama mudar i razborit? Neka svojim uzornim ponašanjem pokaže svoja dela s blagošću koja je svojstvena mudrosti.
  14. Ali ako u srcu gajite gorku ljubomoru i svadljivost, ne hvalite se i ne lažite protiv istine.
  15. To nije mudrost koja dolazi odozgo, nego zemaljska, telesna, demonska.
  16. Jer gde su ljubomora i svadljivost, tamo je nered i svaka vrsta zla.
  17. Ali mudrost odozgo je najpre čista, zatim miroljubiva, razumna, spremna da posluša, puna milosrđa i dobrih plodova, nepristrana, nelicemerna.
  18. A plod pravednosti seje se u miru i ubraće ga oni koji mir tvore.