Prva knjiga dnevnika (16. glava)

  1. Oni su doneli kovčeg Božji i postavili ga u šatoru koji je David za njega podigao. Onda su prineli žrtve paljenice i žrtve pomirnice pred Bogom.
  2. Kada je David prineo žrtve paljenice i žrtve pomirnice, blagoslovio je narod u Gospodnje ime.
  3. Zatim je svim Izraelcima, muškarcima i ženama, razdelio po jedan okrugli hleb, zatim urme i suvo grožđe.
  4. Postavio je neke Levite da služe pred Gospodnjim kovčegom, da podsećaju narod na dela Gospoda, Izraelovog Boga, da mu zahvaljuju i da ga hvale.
  5. To su bili poglavar Asaf, odmah do njega Zaharija, zatim Jeiel, Semiramot, Jehilo, Matatija, Elijab, Benaja, Obed-Edom i Jeilo s harfama i drugim žičanim instrumentima, Asaf koji je udarao činelama
  6. i sveštenici Benaja i Jahaziel koji su s trubama stalno bili pred kovčegom saveza Božjeg.
  7. Tog dana David je prvi put dao Asafu i njegovoj braći svoju pesmu da njome zahvale Gospodu:
  8. „Zahvaljujte Gospodu, prizivajte ime njegovo, objavljujte među narodima dela njegova.
  9. Pevajte mu, pesmom ga hvalite, razmišljajte o svim čudesnim delima njegovim.
  10. Dičite se svetim imenom njegovim, neka se raduje srce onih koji Gospoda traže.
  11. Tražite Gospoda i snagu njegovu, stalno tražite lice njegovo.
  12. Sećajte se čudesnih dela koja je učinio, čuda njegovih i zakona iz usta njegovih,
  13. vi, potomstvo Izraela, sluge njegove, sinovi Jakovljevi, izabranici njegovi.
  14. On je Gospod, Bog naš, zakoni su njegovi po svoj zemlji.
  15. Doveka se sećajte saveza njegovog, reči koju je uputio, kroz hiljadu naraštaja,
  16. saveza koji je sklopio s Abramom, i zakletve njegove Isaku,
  17. koju je postavio kao propis Jakovu, kao trajan savez sa Izraelom,
  18. govoreći: ‘Tebi ću dati zemlju hanansku, u nasledstvo ću vam je dati.’
  19. Bilo je to kad ih je bilo malo, da, veoma malo, i kad su bili stranci u njoj.
  20. I išli su od naroda do naroda, i od jednog kraljevstva do drugog naroda.
  21. Nikome nije dao da ih prevari, nego je zbog njih ukoravao kraljeve,
  22. govoreći: ‘Ne dirajte pomazanike moje, prorocima mojim ne činite zla.’
  23. Pevajte Gospodu, svi ljudi na zemlji! Iz dana u dan objavljujte spasenje koje pruža!
  24. Pričajte među narodima o slavi njegovoj, među svim narodima o čudesnim delima njegovim.
  25. Jer je velik Gospod i dostojan najveće hvale, treba ga se bojati više od svih drugih bogova.
  26. Jer su svi bogovi drugih naroda bezvredni, a Gospod je nebesa načinio.
  27. Pred njim su slava i veličanstvo, u njegovom su svetilištu moć i radost.
  28. Dajte Gospodu, plemena svih naroda, dajte Gospodu slavu i priznajte moć njegovu.
  29. Dajte Gospodu slavu dostojnu imena njegovog, ponesite dar i dođite pred njega. Poklonite se Gospodu u svetom ruhu.
  30. Neka zbog njega težak bol obuzme sve vas ljude na zemlji. Zemlja čvrsto stoji, nikad se poljuljati neće.
  31. Neka se raduju nebesa i neka se veseli zemlja! Neka govore među narodima: ‘Gospod kraljuje!’
  32. Neka huči more i sve što je u njemu, neka kliče polje i sve što je na njemu.
  33. Neka i drveće šumsko radosno usklikuje zbog Gospoda, jer je došao da sudi zemlji.
  34. Zahvaljujte Gospodu, jer je dobar, jer večna je ljubav njegova.
  35. I recite: ‘Spasi nas, Bože spasenja našeg, sakupi nas i izbavi nas od drugih naroda, da bismo davali hvale svetom imenu tvome, da bismo radosno klicali tebi na hvalu.
  36. Neka je blagosloven Gospod, Bog Izraelov, oduvek i zauvek.'“ I ceo narod je rekao: „Amin!,“ i hvalili su Gospoda.
  37. Zatim je tamo pred kovčegom Gospodnjeg saveza ostavio Asafa i njegovu braću da bez prestanka služe pred kovčegom, kako je propisano za svaki dan.
  38. Postavio je Obed-Edoma i njegovu braću, njih šezdeset i osam, i Obed-Edoma, Jedutunovog sina, i Osu, da budu vratari.
  39. Sveštenika Sadoka i njegovu braću, sveštenike, postavio je pred Gospodnjim šatorom na uzvišici u Gibeonu
  40. da bez prestanka prinose Gospodu žrtve paljenice na oltaru za žrtve paljenice, ujutru i uveče, i da vrše sve što je zapisano u zakonu koji je Gospod dao Izraelu.
  41. S njima su bili Eman i Jedutun i ostali izabrani ljudi, koji su poimence bili određeni da upućuju hvale Gospodu, jer „večna je ljubav njegova.“
  42. Eman i Jedutun bili su s njima da trube u trube, da udaraju činelama i sviraju druge instrumente Bogu na čast. Jedutunovi sinovi bili su na vratima.
  43. I ceo se narod razišao, svako svojoj kući. Zatim je David otišao da blagoslovi svoj dom.