Prva knjiga dnevnika (17. glava)

  1. Kada se David nastanio u svom dvoru, rekao je proroku Natanu: „Evo, ja živim u dvoru od kedrovine, a kovčeg Gospodnjeg saveza nalazi se pod šatorom.“
  2. Tada Natan reče Davidu: „Učini sve što ti je u srcu, jer je Bog s tobom.“
  3. Te noći Božja reč je došla Natanu:
  4. „Idi i reci mom sluzi Davidu: ‘Ovako kaže Gospod: ‘Nećeš mi ti sagraditi dom da u njemu prebivam.
  5. Ja nisam prebivao u domu još od dana kada sam izveo Izrael pa do danas, već sam stalno išao od šatora do šatora i od jednog mesta do drugog.
  6. Dok sam tako hodio sa celim Izraelom, da li sam nekom od Izraelovih sudija, koje sam uputio da pasu moj narod, ikada rekao: ‘Zašto mi niste sagradili dom od kedrovine?’
  7. Zato sada ovako kaži mom sluzi Davidu: ‘Ovako kaže Gospod nad vojskama: ‘Ja sam te uzeo s pašnjaka, od stada koje si čuvao, da budeš vođa mom narodu Izraelu.
  8. I biću s tobom kud god pođeš i istrebiću pred tobom sve tvoje neprijatelje. Stvoriću ti ime, kao što je ime velikih ljudi na zemlji.
  9. Odrediću mesto svom narodu Izraelu, zasadiću ga da živi na svom mestu i niko ga više neće uznemiravati. Nepravednici ga neće više ugnjetavati kao ranije,
  10. kao kad sam postavio sudije svom narodu Izraelu. Poniziću sve tvoje neprijatelje, i javljam ti da ću ti ja, Gospod, sagraditi dom.
  11. Kad dođe vreme da odeš svojim praočevima, podići ću posle tebe tvog potomka, jednog od tvojih sinova, i utvrdiću njegovo kraljevstvo.
  12. On će mi sagraditi dom, a ja ću doveka utvrditi njegov presto.
  13. Ja ću biti njegov otac, a on će biti moj sin. Neću mu uskratiti svoju milost kao što sam je uskratio onome koji je bio pre tebe.
  14. Utvrdiću ga u svom domu i u svom kraljevstvu doveka. Njegov presto doveka će trajati.“
  15. Tako je Natan preneo Davidu sve ove reči i celu viziju.
  16. Tada je kralj David došao, seo pred Gospoda i rekao: „Ko sam ja, Gospode Bože, i šta je moj dom da si me dovde doveo?
  17. I kao da je to malo u tvojim očima, Bože, nego još govoriš šta će biti s domom tvog sluge u dalekoj budućnosti i pogledao si na mene kao što se gleda na uglednog čoveka, Gospode Bože.
  18. Šta bi ti još David mogao reći o časti svoga sluge, kad ti znaš svog slugu?
  19. Gospode, radi svog sluge i po svom srcu ti si učinio sva ova velika dela, i sva si ih obznanio.
  20. Gospode, niko nije kao ti i osim tebe nema Boga – sve što smo čuli svojim ušima to potvrđuje.
  21. Koji je drugi narod na zemlji kao tvoj narod Izrael? Njega si ti, istiniti Bože, otkupio da bude tvoj narod i stekao si sebi ime učinivši velika i zastrašujuća dela, isteravši druge narode pred svojim narodom, koji si otkupio iz Egipta.
  22. Tako si odredio da tvoj narod Izrael doveka bude tvoj narod, a ti si, Gospode, postao njegov Bog.
  23. Zato sada, Gospode, neka se za sva vremena ispuni ono što si rekao svom sluzi i njegovom domu, i učini kako si rekao.
  24. Neka je dostojno poverenja i veliko tvoje ime doveka i neka se govori: ‘Gospod nad vojskama, Izraelov Bog, zaista je Bog nad Izraelom.’ Neka dom tvog sluge Davida uvek stoji pred tobom.
  25. Jer si ti, Bože moj, otkrio svom sluzi da ćeš mu sagraditi dom. Zato se tvoj sluga tebi moli.
  26. Zaista, Gospode, ti si Bog i ti si svom sluzi obećao ovo dobro.
  27. Molim te, blagoslovi dom svog sluge da doveka ostane pred tobom. Jer kad ga ti, Gospode, blagosloviš, biće blagosloven doveka.“