Knjiga Ezrina (3. glava)

  1. Kada je došao sedmi mesec, sinovi Izraelovi već su bili u svojim gradovima. Narod se okupio kao jedan u Jerusalimu.
  2. Tada je ustao Jošua, Josedekov sin, sa svojom braćom sveštenicima, i Zerubabel, Salatielov sin, sa svojom braćom, pa su sagradili oltar Izraelovom Bogu da na njemu prinose žrtve paljenice, kao što je zapisano u zakonu Mojsija, Božjeg čoveka.
  3. Oni su podigli oltar na njegovom mestu, jer su bili u strahu od drugih naroda, i prineli su na njemu žrtve paljenice Gospodu, jutarnje i večernje žrtve paljenice.
  4. Proslavili su Praznik senica, kao što je zapisano, i svaki dan su prinosili određeni broj žrtava paljenica, kao što je bilo propisano za svaki dan.
  5. Zatim su prinosili redovne žrtve paljenice, žrtve za mladine i za sve praznike posvećene Gospodu kao i za sve one koji su spremno donosili dobrovoljni prinos Gospodu.
  6. Od prvog dana sedmog meseca počeli su da prinose žrtve paljenice Gospodu, ali temelj Gospodnjeg hrama još nije bio položen.
  7. Klesarima i drugim majstorima davali su novac, a Sidoncima i Tircima hranu, piće i ulje da dovezu kedrovo drvo s Lebanona morem do Jope, kao što je dozvolio persijski kralj Kir.
  8. Druge godine posle njihovog dolaska na mesto doma Božjeg u Jerusalimu, drugog meseca, radove su započeli Zerubabel, Salatielov sin, i Jošua, Josedekov sin, s ostalom svojom braćom sveštenicima i Levitima i sa svima drugima koji su se iz zarobljeništva vratili u Jerusalim. Levite od dvadeset godina naviše postavili su da nadgledaju radove na Gospodnjem domu.
  9. I Jošua sa svojim sinovima i svojom braćom i Kadmiel sa svojim sinovima, Judini sinovi, ustali su kao jedan da nadgledaju one što su radili na domu Božjem, a isto tako i Inadadovi sinovi i njihovi sinovi i njihova braća, Leviti.
  10. Kada su graditelji položili temelj za Gospodnji hram, ustali su sveštenici u službenoj odeći, s trubama, i Leviti, Asafovi sinovi, s činelama, da hvale Gospoda onako kako je odredio David, kralj Izraela.
  11. Naizmenično su pevali hvaleći Gospoda i zahvaljujući mu: „On je dobar, večna je ljubav njegova prema Izraelu.“ A ceo narod je glasno klicao hvaleći Gospoda, jer je bio položen temelj Gospodnjeg doma.
  12. Mnogi sveštenici i Leviti i poglavari otačkih domova, starešine koje su videle prethodni dom, glasno su plakali dok se pred njihovim očima polagao temelj ovog doma, dok su mnogi drugi iz sveg glasa klicali od radosti.
  13. Tako narod nije mogao da razlikuje radosno klicanje od plača, jer je narod glasno klicao i vika se čula nadaleko.