Plač Jeremijin (2. glava)

  1. O, kako Gospod u gnevu svom oblacima zastire kćer cionsku! S neba na zemlju bacio je lepotu Izraelovu. U dan gneva svog nije se setio podnožja nogu svojih.
  2. Gospod je progutao Jakovljeva prebivališta, nijednome se nije smilovao. U gnevu svom razorio je utvrđenja kćeri Judine. Bacio je na zemlju, oskrnavio je kraljevstvo i knezove njegove.
  3. U žestini gneva slomio je svaki rog Izraelov. Povukao je desnicu svoju kad je neprijatelj napao. U Jakovu on gori kao plamen ognjeni što sve oko sebe proždire.
  4. Kao neprijatelj luk je svoj zapeo. Desnicu je svoju kao neprijatelj podigao i pobio je sve što je očima drago. U šator kćeri cionske izlio je gnev svoj kao vatru.
  5. Gospod je postao poput neprijatelja. Progutao je Izrael. Progutao je sve utvrđene dvore njegove, pretvorio je u ruševine svoja utvrđenja. I kćeri Judinoj umnožio je tugu i jad.
  6. Razvalio je kolibu svoju kao da je obična koliba u vrtu. Učinio je kraj prazniku svome. Gospod je na Cionu bacio u zaborav praznik i Šabat,* i u svojoj gnevnoj osudi nije mario ni za kralja ni za sveštenika.

    * „Šabat“ znači „počinak, odmor, mirovanje“. Pored sedmog dana od odmora, Zakon je propisivao i obredne ili praznične šabate, kada se takođe nije radio nikakav posao.

  7. Gospod je odbacio oltar svoj, s prezirom je odbacio svetilište svoje. U ruke neprijatelju predao je zidine njegovih utvrđenih dvora. U domu Gospodnjem pustili su svoj glas, kao na praznični dan.
  8. Gospod je odlučio da pretvori u ruševine zidine kćeri cionske. Rastegao je merno uže. Ruku svoju nije odvratio od zatiranja. U tugu je zavio bedem i zidine. Zajedno su pali.
  9. Njena su vrata u zemlju utonula. Prevornice je njene uništio i polomio. Kralj njen i knezovi njeni sada su među narodima. Zakona nema. Ni proroci njeni više ne dobijaju vizije od Gospoda.
  10. Starešine kćeri cionske na zemlji sede i ćute, glavu su prašinom posuli. Kostret su opasali. Devojke jerusalimske oborile su glavu sve do zemlje.
  11. Oči su mi iščilele od suza. Utroba mi se uskomešala. Jetra mi se prosula na zemlju zbog propasti kćeri naroda mog, jer deca i odojčad gube svest po trgovima gradskim.
  12. Majkama svojim govore: „Gde je žito i vino?“ Jer kao smrtno ranjeni gube svest po trgovima gradskim, dok polako umiru u naručju majki svojih.
  13. Šta da ti navedem kao primer? S čime da te uporedim, kćeri jerusalimska? S čime da te izjednačim kako bih te utešio, device, kćeri cionska? Jer je propast tvoja velika kao more. Ko će te izlečiti?
  14. Proroci su tvoji za tebe imali bezvredne i isprazne vizije. Nisu otkrivali prestup tvoj – nisu sprečili da u ropstvo odeš, nego su ti u vizijama govorili bezvredne i zavodljive objave.
  15. Podrugljivo ti pljeskaju rukama svi koji putem prolaze. U čudu zvižde i odmahuju glavom zbog kćeri jerusalimske, govoreći: „To li je grad za koji su govorili: ‘On je savršenstvo lepote, radost cele zemlje?’“
  16. Na tebe otvaraju usta svi neprijatelji tvoji. U čudu zvižde i škrguću zubima. Govore: „Progutaćemo ga. Ovo je dan kome smo se nadali! Dočekali smo, ugledali smo!“
  17. Gospod je učinio ono što je naumio. Ispunio je reč svoju. Ono što je još od davnina odredio. Rušio je i nije imao samilosti. Neprijatelju je dao da se raduje nad tobom. Uzvisio je rog protivnika tvojih.
  18. Srce njihovo ka Gospodu vapi, o, zidine kćeri cionske! Neka suze kao potoci teku dan i noć! Ne daj počinka osećanjima svojim, neka oko tvoje ne prestaje da plače!
  19. Ustani! Jadikuj noću, na početku straža jutarnjih! Kao vodu srce svoje izlivaj pred licem Gospodnjim! K njemu ruke svoje podiži radi duše dece svoje, koja od gladi gube svest na uglovima svih ulica!
  20. Pogledaj, Gospode, i vidi onoga koga si ovako teško udario! Zar je trebalo da žene jedu plod utrobe svoje, decu koju su zdravu rodile, i da u Gospodnjem svetilištu budu ubijeni sveštenik i prorok?
  21. Deca i starci leže na zemlji po ulicama. Devojke moje i mladići moji od mača su pali. Ubijao si u dan gneva svog. Klao si, samilosti nisi imao.
  22. Kao na praznični dan, sazvao si narod iz svih mesta u kojima kao stranci žive. U dan gneva Gospodnjeg niko nije ni pobegao ni preživeo. Decu koju sam zdravu rodila i odgajila, neprijatelj je moj istrebio.