Plač Jeremijin (5. glava)
- Seti se, Gospode, šta nam se desilo! Pogledaj i vidi sramotu našu!
- Nasledstvo naše predato je strancima, naše kuće tuđinima.
- Postali smo siročad, bez oca. Majke su naše kao udovice.
- Svoju vodu pijemo za novac, svoja drva kupujemo.
- Gonioci su nam za vratom. Iznemogli smo. Ne daju nam da predahnemo.
- Prema Egiptu ruku smo pružili i prema Asiriji, da se hleba nasitimo.
- Naši su praočevi zgrešili. Njih više nema, a mi zbog prestupa njihovih moramo trpeti.
- Sluge nad nama gospodare. Nikoga nema da nas iščupa iz ruke njihove.
- Hleb svoj donosimo izlažući dušu svoju maču u pustinji.
- Koža nam se od gladi kao peć zažarila.
- Obeščastili su žene na Cionu, device u gradovima Judinim.
- Knezove su za ruku obesili. Ni lica staraca nisu poštovali.
- Mladići su žrvnje nosili, a dečaci su pod teretom drva posrtali.
- Staraca više nema na vratima, mladići ne sviraju više pesme svoje.
- Nestalo je radosti u srcu našem. Igranje se naše u tugovanje pretvorilo.
- Kruna je pala s glave naše. Teško nama, jer smo zgrešili!
- Zato srce naše boluje. Zato su nam oči oslabile,
- zato što je gora cionska opustela, i lisice idu po njoj.
- Ti ćeš, Gospode, na prestolu sedeti doveka. Presto tvoj iz naraštaja u naraštaj stoji.
- Zašto da nas zaboraviš zauvek, da nas ostaviš na mnogo dana?
- Gospode, dovedi nas natrag k sebi, i mi ćemo se rado vratiti. Daj nam nove dane poput onih što su nekad bili.
- Ali ti si nas zaista odbacio. Mnogo si se na nas razgnevio.