Plač Jeremijin (3. glava)

  1. Ja sam čovek koji je video nevolju zbog pruta gneva njegovog.
  2. Mene je odveo i poslao da u tami hodam, a ne u svetlosti.
  3. I upravo na mene stalno, po ceo dan, okreće ruku svoju.
  4. Učinio je da uvene telo moje i koža moja. Polomio je kosti moje.
  5. Sazidao je bedem oko mene, okružio me je otrovnim biljem i nevoljom.
  6. Stavio me je da sedim na mračnim mestima kao oni koji su odavno mrtvi.
  7. Ogradio me je zidom kamenim da ne izađem. Stavio je na mene teške okove.
  8. I kad zapomažem i vapim, on ne prima molitvu moju.
  9. Preprečio je puteve moje kamenom klesanim. Zakrčio je staze moje.
  10. On mi je kao medved koji vreba, kao lav u zasedi.
  11. Pomeo je puteve moje i ostavio me kao zemlju neobrađenu. Opustošio me je.
  12. Zapeo je luk svoj, i postavio me kao metu za strele.
  13. U bubrege mi je zabio strele, sinove tobolca svoga.
  14. Postao sam predmet podsmeha narodu protivničkom, rugaju mi se u pesmama po ceo dan.
  15. Nasitio me je gorčinom, napojio me pelenom.
  16. Pušta me da šljunkom zube lomim, tera me da čučim u pepelu.
  17. Odbacuješ me, nema mira duši mojoj. Zaboravio sam šta je to dobro.
  18. I govorim: „Nestalo je slave moje i onoga čemu sam se nadao od Gospoda.“
  19. Seti se nevolje moje i beskućništva moga, pelena i otrovnog bilja!
  20. Duša će se tvoja sigurno setiti i prema meni se sagnuti.
  21. Na to ću podsećati srce svoje, zbog toga ću spremno čekati.
  22. Zbog odanosti Gospodnje nismo sasvim izginuli, jer milosrđa njegovog neće nestati.
  23. Obnavljaju se svakog jutra. Odanost je tvoja velika.
  24. „Gospod je nasledstvo moje“ govori duša moja, „zato ću ga spremno čekati.“
  25. Dobar je Gospod prema onome ko se uzda u njega, prema duši koja ga traži.
  26. Dobro je čekati, tiho čekati, spasenje od Gospoda.
  27. Dobro je da čovek nosi jaram u mladosti svojoj.
  28. Neka sedi osamljen i ćuti, jer je on breme stavio na njega.
  29. Neka stavi usta svoja u prašinu. Možda ima nade.
  30. Neka okrene obraz onom ko ga udara, neka se nasiti sramote.
  31. Jer Gospod ne odbacuje doveka.
  32. Jer ako je i u tugu zavio, on će se i smilovati zbog velike milosti svoje.
  33. Jer kad nanosi nevolju sinovima ljudskim ili ih rastužuje, ne raduje se tome.
  34. Kad se pod nogama satiru svi zatvorenici zemaljski,
  35. kad se izvrće pravda čoveku pred licem Najvišega,
  36. kad se čoveku nepravda čini u parnici njegovoj – Gospod to ne odobrava.
  37. Ko je govorio nešto i zbilo se, a da to Gospod nije odredio?
  38. Iz usta Najvišeg ne dolazi li i zlo i dobro?
  39. Kako se živ čovek može žaliti, kako se čovek može žaliti zbog greha svoga?
  40. Ispitajmo puteve svoje i istražimo ih, i vratimo se Gospodu.
  41. Podignimo srce svoje i ruke svoje k Bogu na nebesima:
  42. „Počinili smo prestup, i bili smo buntovni. A ti nisi oprostio.
  43. Gnevom si zatvorio pristup i progoniš nas. Ubijao si, samilosti nisi imao.
  44. Oblacima si zatvorio pristup k sebi, da ne prođe molitva.
  45. Učinio si od nas otpad i smeće među narodima.“
  46. Svi neprijatelji naši otvorili su usta na nas.
  47. Snašli su nas užas i jama, opustošenje i propast.
  48. Iz oka mog potoci suza teku zbog propasti kćeri naroda mog.
  49. Oko moje suze lije bez prestanka, i nema mu predaha,
  50. dok Gospod ne pogleda i ne vidi s neba.
  51. Oko moje nanosi bol duši mojoj, zbog svih kćeri grada moga.
  52. Neprijatelji me moji uporno kao pticu love, a bez razloga.
  53. U jami su hteli okončati život moj, kamenje su bacali na mene.
  54. Vode su potekle iznad glave moje. Rekao sam: „Poginuću!“
  55. Prizvao sam ime tvoje, o Gospode, iz jame najdublje.
  56. Ti čuješ glas moj. Ne zatvaraj uho kad molim da me izbaviš, kad vapim za pomoć.
  57. Približio si se onog dana kad sam te prizvao. Rekao si: „Ne boj se!“
  58. Ti si, Gospode, prihvatio parnice duše moje. Otkupio si život moj.
  59. Video si, Gospode, nepravdu koja mi je učinjena. Daj mi pravednu presudu!
  60. Video si svu osvetu njihovu, sve što protiv mene smišljaju.
  61. Čuo si kako me sramote, Gospode, sve što protiv mene smišljaju,
  62. reči onih koji na mene ustaju i što protiv mene šapuću po ceo dan.
  63. Pogledaj ih kad sede i kad ustaju. O meni pesme pevaju.
  64. Ti ćeš im, Gospode, vratiti po delima ruku njihovih.
  65. Daćeš im srce okorelo, prokletstvo tvoje biće na njima.
  66. Gonićeš ih u gnevu svome, i istrebićeš ih pod nebesima svojim, Gospode.