Knjiga proroka Osije (11. glava)

  1. „Kada je Izrael bio dečak, voleo sam ga, i iz Egipta sam pozvao svog sina.
  2. Što su Izraelce više zvali, to su se oni više udaljavali od onih koji su ih zvali. Prinosili su žrtve likovima Bala i kâd rezbarenim likovima.
  3. A ja sam Jefrema učio da hoda, uzimao sam ih na svoje ruke, ali oni nisu hteli da priznaju da sam ih ja izlečio.
  4. Privlačio sam ih užima zemaljskog čoveka, konopcima ljubavi, i bio sam im kao oni koji sklanjaju jaram s njihovih čeljusti, nežno sam ih sve hranio.
  5. Neće se više vratiti u egipatsku zemlju, nego će mu Asirija biti kralj, jer nisu hteli da se vrate meni.
  6. Mač će besneti po njihovim gradovima, uništiće njihove prevornice i proždreće ih zbog njihovih spletki.
  7. Moj narod je sklon propadanju. Zovu ga ka onome što je uzvišeno, ali niko da se podigne.
  8. Kako da te ostavim, Jefreme? Kako da te napustim, Izraele? Kako da s tobom postupim kao sa Admom? Kako da ti učinim isto što i Sevojimu?* Promenila su se osećanja mog srca i rasplamsala se moja samilost.

    * Vidi: 5. Mojsijeva 29:23.

  9. Neću iskaliti svoj žestoki gnev. Neću opet razoriti Jefrema, jer ja sam Bog, a ne čovek, Sveti Bog koji je usred tebe. Neću doći gnevan.
  10. Oni će ići za Gospodom. On će riknuti kao lav, a kad on rikne, drhteći od straha doći će sinovi sa zapada.
  11. Drhteći od straha kao ptica doći će iz Egipta, i kao golub iz asirske zemlje. I naseliću ih u njihovim kućama,“ govori Gospod.
  12. „Jefrem me je okružio lažima i Izraelov dom prevarom. Ali Juda se još drži Boga i veran je Najsvetijem.“