- „Kad želim da izlečim Izrael, otkriva se i Jefremov prestup, i zla dela Samarije, jer čine prevaru, lopov u kuću ulazi, a napolju napada četa razbojnika.
- I ne pomišljaju u svom srcu da ja pamtim svu njihovu zloću. Sada su ih opkolila njihova dela. Došla su pred moje lice.
- Svojom zloćom vesele kralja i svojim prevarama knezove.
- Svi su se oni preljubom uspalili poput peći pekareve. On prestane ložiti vatru nakon što zamesi testo dok ono ne uskisne.
- Na dan našeg kralja knezovi su se razboleli – gneve se od vina. On svoju ruku pruža podrugljivcima.
- Jer im srce gori kao da su ga k peći primakli. Celu noć njihov pekar spava, a ujutru se peć razgori kao plamen ognjeni.
- Svi su se poput peći raspalili i proždiru svoje sudije. Pali su svi njihovi kraljevi, nijedan od njih me ne zove.
- Jefrem se pomešao s narodima. Jefrem je postao kao pogača koja pri pečenju nije bila prevrnuta.
- Tuđinci proždiru njegovu snagu, a on to ne shvata. Od sede kose njegove glava mu je pobelela, a on to ne shvata.
- Svojim ponosom Izrael samog sebe optužuje u lice, a oni se ne vraćaju Gospodu, svom Bogu, niti ga zbog svega toga traže.
- Jefrem je kao lakoverna golubica nerazumnog srca. Zovu Egipat, idu u Asiriju.
- Kud god da odu, razapeću nad njima svoju mrežu. Oboriću ih kao ptice nebeske. Kazniću ih kao što sam njihov zbor već upozorio.
- Teško njima, jer su odbegli od mene! Neka ih propast stigne jer su mi zgrešili! Ja sam hteo da ih otkupim, a oni govore laži protiv mene.
- Nisu me svojim srcem prizivali da im pomognem, premda su gorko plakali na svojim posteljama. Zbog svog žita i mladog vina besposleno su skitali okolo, protiv mene su se okretali.
- A ja sam ih ukoravao. Jačao sam njihove ruke, ali oni su smišljali zlo protiv mene.
- Obratili su se, ali ne nečem uzvišenom, postali su poput nenategnutog luka. Njihovi knezovi pašće od mača zbog pogrda koje govore. To će im biti na podsmeh u egipatskoj zemlji.“