Knjiga proroka Miheja (1. glava)

Pisac: Mihej
Mesto pisanja: Judeja
Pisanje završeno: pre 717. pre n. e.
Obuhvata vreme: 750-717. pre n. e.

  1. Gospodnja reč koja je došla Miheju* iz Moreseta, u danima Jotama, Ahaza i Jezekije, kraljeva Judinih, u viziji o Samariji i Jerusalimu:

    * „Mihej“ znači „ko je kao Gospod?“

  2. „Čujte, svi narodi! Slušaj, zemljo i sve što je na tebi, i neka Gospod Bog bude svedok protiv vas, Gospod iz svog svetog hrama!
  3. Jer, gle, Gospod izlazi iz svog mesta. Sići će i gaziće po uzvišicama zemaljskim.
  4. Pod njim će se gore rastopiti, i doline razdvojiti, kao vosak pred vatrom i kao voda prolivena niz strminu.
  5. Sve je to zbog Jakovljevog prestupa, zbog greha Izraelovog doma. Šta je Jakovljev prestup? Zar nije to Samarija? I koje su uzvišice Judine? Zar nije to Jerusalim?
  6. Zato ću od Samarije napraviti ruševinu u polju, mesto gde se vinogradi sade. Njeno kamenje ću pobacati u dolinu, a temelje ću joj ogoliti.
  7. Svi njeni rezbareni likovi biće razbijeni, svi pokloni koje je dobila kao platu biće vatrom spaljeni, i sve ću njene idole uništiti. Jer ih je skupila od bludničke plate, i oni će bludnička plata opet postati.
  8. Zato ću plakati i ridati, ići ću bos i go. Zavijaću kao zmajevi i tugovaću kao ženke sove.
  9. Jer njena rana je neizlečiva, proširila se sve do Jude, doprla je do vrata mog naroda, sve do Jerusalima.“
  10. „Ne javljajte to u Gatu, ne plačite! U Bet-Afri valjajte se u prašini!
  11. Odlazi, stanovnice Šafira, u sramnoj golotinji! Stanovnica Sanana od straha nije izašla iz svog grada. Zbog naricanja Bet-Ezela nećete kod njega naći zaklon.
  12. Jer stanovnica Marota nada se dobru, ali zlo silazi od Gospoda na vrata jerusalimska.
  13. Upregni brze konje u kola, stanovnice Lakiša! Ona je početak greha kćeri cionske, jer su se u njoj našli prestupi Izraela.
  14. Zato ćeš Moreset-Gatu dati oproštajne poklone. Kuće u Akzibu biće laž za kraljeve izraelske.
  15. Još ću ti dovesti naslednika, stanovnice Mareše. Slava Izraelova doći će sve do Adulama.
  16. Oćelavi se i obrij glavu zbog mile dece svoje! Raširi ćelu poput orla, jer se vode od tebe u ropstvo!“