Knjiga proroka Jone (1. glava)

Pisac: Jona
Vreme opisanih događaja: negde između 785-760. pre n. e.

  1. Gospodnja reč došla je Joni,* Amitajevom sinu:

    * „Jona“ znači „golub“. Uporedi sa 2. Kraljevima 14:25. Iako neki učenjaci smatraju ovu knjigu fikcijom, parodijom ili satirom, Isus Hrist je potvrdio njenu istoričnost (Matej 12:39-41).

  2. „Ustani, idi u Ninivu, veliki grad, i viči protiv njega, jer se njihova zloća popela do mene!“
  3. Jona je ustao da beži u Tarsis, od lica Gospodnjeg. Kad se spustio u Jopu, našao je brod koji je plovio za Tarsis. Platio je vozarinu i ukrcao se na njega, da bi otišao s njima u Tarsis, od lica Gospodnjeg.
  4. Gospod je podigao jak vetar na moru, i nastala je velika oluja na moru, tako da je izgledalo da će se brod razbiti.
  5. Mornari su se uplašili i svako je prizivao u pomoć svog boga. Bacali su u more stvari s broda da bi ga rasteretili. A Jona je bio sišao u potpalublje broda, legao i čvrsto zaspao.
  6. Na kraju je kapetan broda došao k njemu i rekao mu: „Šta je s tobom, zašto spavaš? Ustani, prizivaj svog boga! Možda će se Bog pobrinuti za nas, da ne izginemo.“
  7. Tada su jedan drugom rekli: „Hajde da bacimo žreb i da saznamo zbog koga nas je snašla ova nevolja!“ Tako su bacali žreb i žreb je pao na Jonu.
  8. Tada su mu rekli: „Molimo te, reci nam zbog čega nas je snašla ova nevolja? Kojim se poslom baviš i odakle dolaziš? Iz koje si zemlje i od kog si naroda?“
  9. On im reče: „Ja sam Jevrejin, i bojim se Gospoda, Boga nebeskog, onoga koji je stvorio more i kopno.“
  10. Tada su se ljudi jako uplašili, i rekli su mu: „Šta si to učinio?“ Jer su saznali da on beži od Gospoda, kao što im je rekao.
  11. Na kraju su ga pitali: „Šta da radimo s tobom da nam se more smiri?“ Jer je oluja na moru bivala sve jača.
  12. On im reče: „Uzmite me i bacite me u more, i more će se smiriti! Jer znam da se zbog mene ova velika oluja podigla na vas.“
  13. Međutim, ljudi su se i dalje borili s olujom pokušavajući da vrate brod do kopna, ali nisu mogli jer je oluja na moru bivala sve jača.
  14. Tada su prizivali Gospoda: „O, Gospode, molimo te, ne daj da izginemo zbog duše ovoga čoveka! Ne stavljaj na nas nedužnu krv, jer ti Gospode činiš ono što želiš!“
  15. Zatim su uzeli Jonu i bacili ga u more, i more je prestalo da besni.
  16. Tada je ljude obuzeo veliki strah od Gospoda, pa su prineli žrtvu Gospodu i učinili zavete.
  17. A Gospod je pripremio veliku ribu da proguta Jonu, i Jona je bio u utrobi ribe tri dana i tri noći.