„Teško onima koji bezakonje smišljaju i zlo planiraju na posteljama svojim! Kad svane jutro to izvršavaju, jer je u njihovim rukama moć da to učine.
Žele njive i otimaju ih, žele kuće i uzimaju ih, iznuđujući čoveka i dom njegov, i čoveka i nasledstvo njegovo.
Zato ovako kaže Gospod: Evo, ovom rodu smišljam zlo iz kojeg nećete izvući svoje vratove, i nećete više bahato hoditi, jer će to biti vreme nevolje.
Tog dana ljudi će o vama podrugljivo pričati i naricaće nad vama. Ovakvu će naricaljku izgovarati: ‘Sasvim smo opustošeni! On promeni deo mog naroda. Kako mi ga uzima! Naše njive deli nevernom.’
Zato u zboru Gospodnjeg naroda neće biti nikoga da ti užetom odmeri deo koji ti je žrebom određen.
Ne prorokujte! A oni laži prorokuju. O ovome nećete prorokovati. Sramota se neće ukloniti.
Govoriš li, Jakovljev dome: ‘Zar se Duh Gospodnji uskratio i da li su to dela njegova?’ Zar moje reči nisu na dobro onome ko hodi pravo?
Juče je moj narod ustao kao ljuti neprijatelj. Otimate divne ukrase što se napred na haljinama nose, i to od onih koji bezbrižno prolaze, kao oni koji se vraćaju iz rata.
Žene naroda moga terate iz njihovih milih domova. Njihovoj deci oduzimate moju slavu zauvek.
Ustanite i idite, jer ovo više nije vaše počivalište! Onečišćeno je i zato dolazi propast, i to bolno uništenje.
Ako čovek koji ide za vetrom i za prevarom lažući kaže: ‘Prorokovaću vam o vinu i o opojnom piću,’ taj će biti prorok ovom narodu.
Zaista ću sabrati Jakova, sve vas, zaista ću skupiti preostale od Izraela. Ujediniću ih kao ovce u toru, kao stado usred njegovog pašnjaka. Tu će se čuti vreva od ljudi.
Pred njima će ići onaj koji probija prepreku, a za njim će i oni proći. Proći će kroz vrata i izaći će na njih. Njihov kralj će ići pred njima, a Gospod će im biti na čelu.“