Knjiga Propovednikova (1. glava)

Pisac: Solomon
Mesto pisanja: Jerusalim
Pisanje završeno: do 980. pre n. e.

  1. Reči propovednika,* Davidovog sina, kralja u Jerusalimu.

    * Doslovno: „okupljača“. Na hebrejskom jeziku Knjiga propovednikova se zove Kohelet. Ta reč potiče od glagola kahal, „sazivati, okupljati“. U 1. stihu Solomon je sebe nazvao koheletom („onim koji okuplja narod“).

  2. „Ispraznost nad ispraznostima!,“ kaže onaj koji poučava narod, „ispraznost nad ispraznostima! Sve je ispraznost!“*

    * Hebrejski hebel – doslovno para, magla ili dim. Solomon govori o prirodi same stvarnosti koja ima kakvoću ispraznosti, uzaludnosti, prolaznosti, neuhvatljivosti i besmisla (apsurdnosti).

  3. Kakva je korist čoveku od svega truda njegovog kojim se trudi pod suncem?
  4. Jedan naraštaj odlazi, drugi naraštaj dolazi, a zemlja ostaje zauvek.
  5. Sunce izlazi, sunce zalazi i onda žuri na mesto odakle izlazi.
  6. Vetar ide na jug i okreće se na sever. Neprestano se u krug vrti i svome se kruženju vetar vraća.
  7. Sve reke teku u more, a more se ipak ne prepuni. Odakle reke teku, tamo se i vraćaju da bi ponovo tekle.
  8. Sve je zamorno, niko ne može sve to opisati. Oko se nije dosta nagledalo niti se uho dovoljno naslušalo.
  9. Što je bilo, opet će biti, i što se radilo, opet će se raditi, i tako nema ništa novo pod suncem.
  10. Postoji li nešto za šta bi se moglo reći: „Vidi, ovo je novo?“ I to postoji još od davnina. Ono što postoji, nastalo je pre nas.
  11. Niko se ne seća ljudi iz prošlih vremena, niti će se iko sećati onih koji će kasnije doći. A neće ih se sećati niko ni od onih koji će doći još kasnije.
  12. Ja, koji poučavam narod, postao sam kralj nad Izraelom u Jerusalimu.
  13. I upravio sam srce svoje da tražim i istražujem mudrost u svemu što se radi pod nebesima – sav taj mučan posao koji je Bog dao sinovima ljudskim da se njime bave.
  14. Video sam sva dela što se čine pod suncem, i gle, sve je ispraznost i trčanje za vetrom.
  15. Ono što je iskrivljeno ne može se ispraviti, i ono čega nema ne može se izbrojati.
  16. Rekao sam u srcu svome: „Gle, stekao sam veću mudrost od svih koji su pre mene bili u Jerusalimu, i srce je moje videlo mnogo mudrosti i znanja.“
  17. I upravio sam srce svoje da upoznam mudrost, a isto tako i ludost i bezumlje, ali spoznao sam da je i to trčanje za vetrom.
  18. Jer gde je mnogo mudrosti, mnogo je i jada, i ko umnožava znanje, umnožava muku.