Knjiga Propovednikova (3. glava)

  1. Sve ima svoje vreme, sve što se čini pod nebesima ima svoje vreme:
  2. vreme kad se rađa i vreme kad se umire; vreme kad se sadi i vreme kad se čupa posađeno;
  3. vreme kad se ubija i vreme kad se leči; vreme kad se ruši i vreme kad se gradi;
  4. vreme kad se plače i vreme kad se smeje; vreme kad se tuguje i vreme kad se igra;
  5. vreme kad se baca kamenje i vreme kad se skuplja kamenje; vreme kad se grli i vreme kad se ne grli;
  6. vreme kad se traži i vreme kad se miri sa gubitkom; vreme kad se čuva i vreme kad se odbacuje;
  7. vreme kad se cepa i vreme kad se zašiva; vreme kad se ćuti i vreme kad se govori;
  8. vreme kad se voli i vreme kad se mrzi; vreme za rat i vreme za mir.
  9. Kakvu korist onaj ko radi ima od truda svoga?
  10. Posmatrao sam posao koji je Bog dao sinovima ljudskim da se njime bave.
  11. Sve je učinio lepim u odgovarajuće vreme. Takođe je stavio večnost* u njihova srca tako da niko ne upozna delo koje je Bog učinio od početka do kraja.

    * Ili: nejasnoću, trajnu nepoznanicu.

  12. Saznao sam da za njih nema ništa bolje nego da se raduju i da čine dobro za života svoga,
  13. i da svaki čovek jede i pije i uživa u dobru od sveg truda svoga. To je dar od Boga.
  14. Shvatio sam da će sve što Bog čini trajati zauvek. Tome se ništa ne može dodati niti se išta može oduzeti; a Bog to čini da bi ga se ljudi bojali.
  15. Ono što je bilo i sada je, i što će biti već je bilo; i Bog će tražiti ono što je prognato.
  16. Još sam video pod suncem kako tamo gde treba da bude pravda vlada zlo i gde treba da bude pravednost vlada zloća.
  17. Rekao sam u srcu svome: „Bog će suditi i pravednome i zlome, jer kod njega svaka stvar i svaki posao ima svoje vreme.“
  18. I rekao sam u srcu svome da će Bog probrati sinove ljudske, kako bi videli da su poput životinja.
  19. Jer šta se zbiva sa sinovima ljudskim, to se zbiva i sa životinjama – svima biva isto. Kako umiru oni, tako umiru i one. I svi imaju isti duh, pa čovek nije bolji od životinje, jer je sve ispraznost.
  20. Svi idu na isto mesto. Svi su od praha postali i svi se u prah vraćaju.
  21. Ko zna da li duh sinova ljudskih uzlazi gore, a duh životinja silazi dole u zemlju?
  22. I video sam da nema ništa bolje nego da se čovek raduje svojim delima, jer mu je to nagrada. Jer ko će ga dovesti da vidi šta će biti posle njega?