Knjiga Propovednikova (9. glava)

  1. Sve sam to primio k srcu, da bih razjasnio sve to – i pravedni i mudri i sva dela njihova nalaze se u ruci Božjoj. Čovek ne poznaje ni ljubav ni mržnju koje su bile pre njega.
  2. Svima biva jednako u svemu. Isti je kraj pravednome i zlome, dobrome i čistome i nečistome, onome ko prinosi žrtvu i onome ko ne prinosi žrtvu. Onaj ko je dobar isti je kao i grešnik. Onaj ko se olako zaklinje isti je kao i onaj ko se boji zakletve.
  3. Ovo je žalosno u svemu što se čini pod suncem: Pošto je svima isti kraj, srce sinova ljudskih puno je zla; i ludost je u srcu njihovom dok su živi, a potom – odlaze k mrtvima!
  4. Jer za onoga ko je među živima ima nade, jer živom psu bolje je nego mrtvom lavu.
  5. Živi znaju da će umreti, a mrtvi ne znaju ništa, niti više imaju platu, jer je spomen na njih zaboravljen.
  6. I ljubavi njihove i mržnje njihove i ljubomore njihove nestalo je, i više nemaju udela ni u čemu što se čini pod suncem.
  7. Hajde, s radošću jedi hleb svoj i veselog srca pij vino svoje, jer su Bogu već mila dela tvoja.
  8. Uvek nosi haljine bele i ulja neka ne manjka na glavi tvojoj.
  9. Uživaj život sa ženom koju voliš sve dane ispraznog života svog koji ti je Bog dao pod suncem, sve dane ispraznosti svoje, jer to ti je nagrada u životu i u trudu tvome kojim se trudiš pod suncem.
  10. Sve što ti dođe pod ruku da činiš, čini to po svojim sposobnostima, jer nema ni rada, ni razmišljanja, ni znanja, ni mudrosti u grobu u koji ideš.
  11. Opet sam video pod suncem da trku ne dobijaju oni koji su brzi ni bitku oni koji su moćni, ni hleb oni koji su mudri, ni bogatstvo oni koji su razboriti, niti su u milosti oni koji imaju znanje; jer vreme nevolje i nepredviđeni događaji snalaze svakoga od njih.
  12. Jer čovek ne zna kada dolazi čas njegov. Kao ribe ulovljene u kobnu mrežu i kao ptice uhvaćene u zamku, tako se sinovi ljudski u zamku hvataju u vreme nevolje, kad ih zadesi iznenada.
  13. Video sam i ovu mudrost pod suncem, i učinila mi se velikom:
  14. Bio je jedan mali grad i u njemu malo ljudi, a na njega je došao veliki kralj i opkolio ga i podigao oko njega veliki opsadni nasip.
  15. Ali u njemu se našao jedan čovek, siromašan, a mudar, i spasao je grad mudrošću svojom. Ali niko se posle nije sećao tog siromaha.
  16. Tada sam rekao: „Mudrost je bolja od snage, ali mudrost siromaha se prezire i njegove se reči ne slušaju.“
  17. Tihe reči mudrih ljudi čuju se više nego vika onoga ko vlada među bezumnicima.
  18. Mudrost je bolja nego bojna oprema, a jedan grešnik može upropastiti mnogo dobra.