Knjiga Jošue Nunova (16. glava)

  1. Područje koje je žrebom pripalo Josifovim sinovima prostiralo se od Jordana kod Jerihona do jerihonskih voda s njihove istočne strane, pa preko pustinje koja se pruža od Jerihona prema brdovitom području Bet-Ela.
  2. Od Bet-Ela, koji je bio deo Luza, to područje se prostiralo do granice s Arhijanima kod Atarota.
  3. Zatim se spuštalo na zapad do granice s Jaflitovcima, pa se pružalo sve do granice Donjeg Bet-Orona i Gezera, i na kraju izlazilo na more.
  4. Tako su Josifovi sinovi, Manasija i Jefrem, dobili zemlju.
  5. Granica Jefremovih sinova po njihovim porodicama, istočna granica njihovog nasledstva, bila je kod Atarot-Adara i išla je do Gornjeg Bet-Orona.
  6. Odande se pružala prema moru. Od Mihmete na severu, granica je skretala na istok prema Tanat-Šilohu, pa je išla dalje na istok prema Janohi.
  7. Od Janohe se spuštala do Atarota i Nare, pružala se do Jerihona i na kraju je izlazila na Jordan.
  8. Od Tafuje granica je išla na zapad prema dolini Kani i izlazila na more. To je nasledstvo plemena Jefremovih sinova po njihovim porodicama.
  9. Jefremovim sinovima pripali su i neki gradovi van njihovog područja koji su se nalazili unutar nasledstva Manasijinih sinova, svi takvi gradovi s njihovim okolnim mestima.
  10. Ali oni nisu oterali Hanance koji su živeli u Gezeru. Zato Hananci žive među Jefremovim sinovima sve do danas, ali su prisiljeni na ropski rad.