Knjiga proroka Ezekiela (2. glava)

  1. On mi je rekao: „Sine čovečiji, stani na noge da govorim s tobom.“
  2. Čim mi se obratio, Duh je ušao u mene i podigao me na noge da čujem onoga koji mi govori.
  3. Zatim mi je rekao: „Sine čovečiji, šaljem te Izraelovim sinovima, buntovnim narodima koji su se pobunili protiv mene. Oni i njihovi praočevi greše mi sve do današnjeg dana.
  4. Šaljem te sinovima drskog lica i tvrdokornog srca. Reci im ovo: ‘Ovako kaže Gospod.’
  5. Bez obzira da li će slušati ili neće – jer su buntovnički dom – znaće da je prorok bio među njima.
  6. A ti, sine čovečiji, ne boj ih se i ne plaši se njihovih reči, ni tvrdokornih ljudi, ni trnja što te bode, ni škorpija među kojima živiš. Ne boj se njihovih reči i ne plaši se njihovih lica, jer su dom buntovnički.
  7. Govori im moje reči bez obzira da li će slušati ili neće, jer su buntovnici.
  8. A ti, sine čovečiji, slušaj šta ću ti reći. Ne budi i ti buntovan kao ovaj buntovnički dom. Otvori usta i pojedi ono što ću ti dati.“
  9. Kad sam pogledao, gle, video sam ruku ispruženu prema meni i u njoj svitak.
  10. On ga je razvio preda mnom, i bio je ispisan i iznutra i spolja. U njemu su bile napisane naricaljke, tugovanke i jadikovke.