Knjiga proroka Ezekiela (29. glava)

  1. Desete godine, desetog meseca, dvanaestog dana u mesecu, došla mi je Gospodnja reč:
  2. „Sine čovečiji, okreni svoje lice prema faraonu, kralju Egipta, i prorokuj protiv njega i protiv celog Egipta.
  3. Govori i reci: ‘Ovako kaže Gospod Jehova: Dolazim na tebe, faraone, kralju Egipta, morska nemani što ležiš usred nilskih kanala i govoriš: ‘Nil je moj, meni on pripada. Ja sam ga za sebe načinio.’
  4. Staviću ti kuke u čeljusti i za tvoje krljušti pričvrstiću ribe iz tvojih kanala. Izvući ću te iz tvojih kanala zajedno sa svim ribama koje su ti pričvršćene za krljušti.
  5. Ostaviću te u pustinji, i tebe i sve ribe iz tvojih kanala. Pašćeš na zemlju u polju. Nećeš biti ni sabran ni pokupljen. Daću da te pojedu zemaljske zveri i nebeske ptice.
  6. Tada će svi stanovnici Egipta znati da sam ja Gospod, jer su bili trska na koju se naslonio Izraelov dom.
  7. Kad su te uhvatili rukom, ti si se slomio i celo si im rame rasekao. A kad su se naslonili na tebe, ti si se prelomio i zbog tebe su im se svima bedra zatresla.
  8. Zato ovako kaže Gospod: Dovešću na tebe mač i istrebiću iz tebe i ljude i stoku.
  9. Egipatska zemlja će se pretvoriti u pustoš i ruševine. Tada će znati da sam ja Gospod, jer si rekao: ‘Meni Nil pripada, ja sam ga načinio.’
  10. Zato dolazim na tebe i na kanale Nila. Egipatsku zemlju pretvoriću u ruševine, u isušenu zemlju i pustoš, od Migdola do Sine i do etiopske granice.
  11. Na nju neće kročiti ni ljudska noga, ni životinjska, četrdeset godina biće nenastanjena.
  12. Egipatsku zemlju pretvoriću u pustoš usred opustošenih zemalja. Njeni gradovi biće četrdeset godina pustoš usred opustošenih gradova. Rasuću Egipćane među narode i rasejaću ih po zemljama.
  13. Jer ovako kaže Gospod: ‘Kad prođe četrdeset godina, sakupiću Egipćane iz naroda među koje su bili rasejani
  14. i vratiću zarobljene Egipćane, vratiću ih u zemlju Patros, na njihovu postojbinu. Oni će tamo osnovati slabo kraljevstvo.
  15. Biće slabije od drugih kraljevstava i više se nikad neće uzdići iznad drugih naroda. Ja ću učiniti da ih bude tako malo da ne mogu podjarmiti druge narode.
  16. Neće on više biti uzdanica Izraelovom domu, i neće me više na svoj greh podsećati obraćajući se Egiptu za pomoć. Tada će znati da sam ja Gospod.’“
  17. Dvadeset i sedme godine, prvog meseca, prvog dana u mesecu, došla mi je Gospodnja reč:
  18. „Sine čovečiji, Nebuhadnezar, kralj Vavilona, poslao je svoju vojsku na težak zadatak, da osvoji Tir. Sve su glave oćelavile i sva su se ramena ogulila. Ali ni on ni njegova vojska nisu dobili nikakvu platu za to što su krenuli na težak zadatak, da osvoje Tir.
  19. Zato ovako kaže Gospod: ‘Nebuhadnezaru, kralju Vavilona, dajem egipatsku zemlju. On će odneti njeno blago, uzeće veliki plen i opljačkaće je. To će biti plata za njegovu vojsku.
  20. Kao nadoknadu za to što je krenuo na Tir dajem mu egipatsku zemlju, jer je radio za mene,’ govori Gospod.
  21. ‘Tog dana učiniću da izraste rog Izraelovom domu, a tebi ću dati priliku da otvoriš svoja usta usred njih. Tada će znati da sam ja Gospod.’“