Knjiga proroka Ezekiela (37. glava)

  1. Gospodnja ruka spustila se na mene i Gospod me je u svom Duhu doveo i postavio me usred doline koja je bila puna kostiju.
  2. Proveo me je pored njih unaokolo, i gle, bilo ih je veoma mnogo po dolini i bile su veoma suve.
  3. Zatim mi je rekao: „Sine čovečiji, mogu li ove kosti oživeti?“ Ja sam odgovorio: „Gospode Jehova, to ti znaš.“
  4. Tada mi je rekao: „Prorokuj tim kostima i reci im: ‘Suve kosti, čujte Gospodnju reč.
  5. Ovako kaže Gospod Jehova tim kostima: Uneću u vas duh i vi ćete oživeti.
  6. Staviću na vas tetive, obložiću vas mesom, pokriću vas kožom, dodeliću u vas duh pa ćete oživeti. Tada ćete znati da sam ja Gospod.’“
  7. Ja sam prorokovao kao što sam bio upućen. I dok sam prorokovao, začuo se neki zvuk, začulo se šuškanje i kosti su se primakle jedna drugoj.
  8. Kad sam pogledao, video sam kako su se na njima pojavile tetive i meso i kako ih je pokrila koža. Ali u njima nije bilo duha.
  9. Tada mi je rekao: „Prorokuj duhu. Prorokuj, sine čovečiji, i reci duhu: ‘Ovako kaže Gospod: Sa sve četiri strane dođi, duše, i duni na ove mrtvace i neka ožive.’“
  10. I ja sam prorokovao kao što me je on uputio. Tada je u njih ušao duh, pa su oživeli i stali na svoje noge – bila je to veoma, veoma velika vojska.
  11. Onda mi je rekao: „Sine čovečiji, ove kosti predstavljaju ceo Izraelov dom. Oni govore: ‘Kosti su nam se osušile, propala nam je nada. Od svih smo odvojeni, ostali smo sami.’
  12. Zato prorokuj i reci im: ‘Ovako kaže Gospod: Otvoriću vaše grobove i izvešću vas iz vaših grobova, narode moj, i dovešću vas u izraelsku zemlju.
  13. Tada ćete znati da sam ja Gospod, kad otvorim vaše grobove i kad vas izvedem iz vaših grobova, narode moj.
  14. Dodeliću u vas svoj Duh, pa ćete oživeti, i naseliću vas u vašu zemlju. Tada ćete znati da sam ja, Gospod, tako rekao i tako učinio,’ govori Gospod.“
  15. Opet mi je došla Gospodnja reč:
  16. „Sine čovečiji, uzmi prut i na njemu napiši: ‘Za Judu i za Izraelove sinove, njegove drugove.’ Zatim uzmi drugi prut i na njemu napiši: ‘Za Josifa, Jefremov prut, i za sav Izraelov dom, njegove drugove.’
  17. I spoji ih, jedan prut s drugim, i oni će postati jedno u tvojoj ruci.
  18. A kad te sinovi tvog naroda upitaju: ‘Hoćeš li nam reći šta sve to znači?,’
  19. reci im: ‘Ovako kaže Gospod: Uzeću Josifov prut, koji je u Jefremovoj ruci i Izraelova plemena, njegove drugove, i sastaviću ih s Judinim prutom. Načiniću od njih jedan prut, pa će postati jedno u mojoj ruci.’
  20. Prutove po kojima ćeš pisati drži u ruci pred njihovim očima.
  21. Reci im: ‘Ovako kaže Gospod: Evo, uzeću Izraelove sinove iz naroda u koje su otišli i sakupiću ih sa svih strana i dovešću ih u njihovu zemlju.
  22. Učiniću od njih jedan narod u zemlji, na Izraelovim gorama, i nad svima njima kraljevaće jedan kralj. Oni više neće biti dva naroda, niti će više biti podeljeni na dva kraljevstva.
  23. Neće se više skrnaviti svojim odvratnim idolima, ni svim svojim gadostima, ni svojim prestupima. Izbaviću ih iz svih njihovih mesta u kojima su grešili i očistiću ih, i oni će biti moj narod, a ja ću biti njihov Bog.
  24. Moj sluga David biće im kralj, i svi će imati jednog pastira. Živeće po mojim zakonima i držaće se mojih odredbi i izvršavaće ih.
  25. Živeće u zemlji koju sam dao svom sluzi Jakovu, u kojoj su živeli vaši praočevi. U njoj će doveka živeti oni i njihovi sinovi i sinovi njihovih sinova. David, moj sluga, biće im poglavar doveka.
  26. Sklopiću s njima savez mira. Biće to trajan savez s njima. Utvrdiću ih u njihovoj zemlji i umnožiću ih, zauvek ću postaviti svoje svetilište među njima.
  27. Moj šator biće nad njima, i ja ću biti njihov Bog, a oni će biti moj narod.
  28. Tada će narodi znati da ja, Gospod, posvećujem Izrael, kad moje svetilište doveka bude među njima.’“