Knjiga proroka Ezekiela (20. glava)

  1. Sedme godine, petog meseca, desetog dana u mesecu, došle su neke Izraelove starešine da traže savet od Gospoda, i seli su pred mene.
  2. Tada mi je došla Gospodnja reč:
  3. „Sine čovečiji, obrati se Izraelovim starešinama i reci im: Ovako kaže Gospod Jehova: ‘Došli ste za savet da me pitate? Tako ja bio živ, neću vam dati da me pitate,’ govori Gospod Jehova.’“
  4. „Hoćeš li im suditi? Hoćeš li im suditi, sine čovečiji? Ukaži im na gadosti njihovih praočeva.
  5. Reci im: Ovako kaže Gospod: ‘Onog dana kad sam izabrao Izrael, podignute ruke zakleo sam se potomstvu Jakovljevog doma i objavio sam im se u egipatskoj zemlji. Da, podignute ruke zakleo sam im se: ‘Ja sam Gospod, vaš Bog.’
  6. Tog dana zakleo sam im se podignute ruke da ću ih izvesti iz egipatske zemlje i odvesti ih u zemlju koju sam za njih izvideo, u zemlju u kojoj teče med i mleko, zemlju koja je bila najlepša od svih zemalja.
  7. Rekao sam im: ‘Neka svako od vas odbaci gadosti ispred svojih očiju i ne skrnavite se egipatskim odvratnim idolima. Ja sam Gospod, Bog vaš.
  8. Ali oni su se pobunili protiv mene i nisu hteli da me slušaju. Nijedan od njih nije odbacio gadne bogove ispred svojih očiju i nije ostavio odvratne egipatske idole. Zato sam obećao da ću izliti na njih svoju jarost, kako bih na njima iskalio svoj gnev usred egipatske zemlje.
  9. Tada sam ustao radi svog imena, da se ono ne bi skrnavilo u očima naroda među kojima su bili, jer sam im se već bio objavio pred očima tih naroda kad sam ih izveo iz egipatske zemlje.
  10. Izveo sam ih iz egipatske zemlje i doveo ih u pustinju.
  11. Dao sam im svoje odredbe i poučio ih svojim zakonima, da bi onaj ko ih izvršava u njima imao život.
  12. Dao sam im i svoje Subote,* da budu znak između mene i njih, da bi znali da sam ja Gospod, onaj koji ih posvećuje.

    * „Subota“ znači „počinak, odmor, mirovanje.“ Biblijska Subota počinje u petak, sa zalaskom sunca, i traje do subote, do zalaska sunca. Prema biblijskom kalendaru, Subota je sedmi dan u sedmici. Vidi 2. Mojsijeva 16:23.

  13. Ali su se oni, Izraelov dom, pobunili protiv mene u pustinji. Nisu živeli po mojim odredbama i odbacili su moje zakone koji znače život onome ko ih izvršava. Skrnavili su moje Subote i zato sam obećao da ću izliti svoj gnev na njih u pustinji da ih istrebim.
  14. Ali nisam to učinio radi svog imena, da se ono ne bi skrnavilo u očima drugih naroda pred kojima sam ih izveo.
  15. Ja sam im se podignute ruke zakleo u pustinji da ih neću uvesti u zemlju koju sam im dao, zemlju u kojoj teče med i mleko, koja je najlepša od svih zemalja,
  16. jer su odbacili moje zakone, i nisu živeli po mojim odredbama i skrnavili su moje Šabate jer im je srce prionulo za njihove odvratne idole.
  17. Ali moje se oko sažalilo na njih i nisam ih uništio i istrebio u pustinji.
  18. Njihovim sinovima rekao sam u pustinji: Nemojte živeti po propisima svojih praočeva, ne držite se njihovih zakona i ne skrnavite se njihovim odvratnim idolima.
  19. Ja sam Gospod, vaš Bog. Živite po mojim odredbama i pazite na sudove moje i postupajte po njima.
  20. Neka vam moje Subote budu svete i neka one budu znak između mene i vas, da biste znali da sam ja Gospod, vaš Bog.
  21. Ali i sinovi su se pobunili protiv mene. Nisu živeli po mojim odredbama i nisu se držali mojih zakona niti su postupali po njima, po kojima onaj ko ih izvršava ima život. Skrnavili su moje Subote. Zato sam obećao da ću izliti na njih svoju jarost, kako bih na njima iskalio svoj gnev u pustinji.
  22. Ali povukao sam svoju ruku radi svog imena, da se ono ne bi skrnavilo u očima drugih naroda pred kojima sam ih izveo.
  23. Podignute ruke zakleo sam im se u pustinji da ću ih oterati među narode i rasejati po zemljama,
  24. jer nisu izvršavali moje zakone, jer su odbacivali moje odredbe i skrnavili moje Subote. Svoje su oči upirali prema odvratnim idolima svojih praočeva.
  25. Ja sam im dopustio da imaju njihove vlastite propise koji nisu bili dobri i njihova pravila kojima nisu mogli život sačuvati.
  26. Dopustio sam im da se skrnave svojim darovima kad su u vatri spaljivali svako prvorođeno dete, da bih mogao da ih uništim i da bi znali da sam ja Gospod.
  27. Sine čovečiji, zato se obrati Izraelovom domu i reci im: Ovako kaže Gospod: ‘Vaši praočevi hulili su na mene i tako što su mi bili neverni.
  28. Ja sam ih doveo u zemlju za koju sam im se podignute ruke zakleo da ću im je dati. Kad god bi videli neko visoko brdo i neko razgranato drvo, prinosili bi tamo žrtve i donosili prinose kojima su me vređali, prinosili bi tamo ugodne mirise i izlivali žrtve levanice.
  29. Zato sam im rekao: Šta vam znači to svetilište na uzvišici u koje idete i zašto ga sve do sada zovete Uzvišicom?’
  30. Zato ovako reci Izraelovom domu: Ovako kaže Gospod: ‘Zar se vi ne skrnavite poput svojih praočeva i zar ne bludničite za njihovom gadostima?
  31. Kad podižete svoje darove spaljujući svoje sinove u vatri, zar se ne skrnavite zarad svih vaših odvratnih idola sve do današnjeg dana? Zar da trpim da pored svega toga mene za savet pitate, dome Izraelov?’‘Tako ja bio živ,’ govori Gospod, ‘neću vam dati da me pitate.
  32. Neće se dogoditi ono što vam na um dolazi kada govorite: ‘Budimo kao drugi narodi, kao narodi drugih zemalja, i služimo drvetu i kamenu.’
  33. ‘Tako ja bio živ,’ govori Gospod, ‘snažnom rukom, podignutom mišicom i izlivenim gnevom biću kralj nad vama.
  34. Snažnom rukom, podignutom mišicom i iskaljenim gnevom izvešću vas iz drugih naroda i skupiću vas iz zemalja po kojima ste rasejani.
  35. Odvešću vas u pustinju drugih naroda i tamo ću vam suditi licem u lice.
  36. Kao što sam sudio vašim praočevima u pustinji egipatske zemlje, tako ću i vama suditi,’ govori Gospod.
  37. ‘Provešću vas ispod štapa i obavezaću vas savezom.
  38. Odvojiću od vas one koji se protiv mene bune i koji mi greše, jer ću ih izvesti iz zemlje u kojoj žive kao došljaci, ali neće doći u Izraelovu zemlju. Tada ćete znati da sam ja Gospod.’
  39. Vama, dome Izraelov, ovako kaže Gospod: ‘Samo idite i služite svojim odvratnim idolima! A onda, ako nećete da me poslušate, više nećete skrnaviti moje sveto ime svojim darovima i svojim odvratnim idolima.’
  40. ‘Na mojoj svetoj gori, na visokoj Izraelovoj gori,’ govori Gospod, ‘tamo će mi služiti ceo Izraelov dom, koliko god ih bude u zemlji. Tamo ću ih rado primiti i tamo ću tražiti vaše priloge i prvine vaših darova od svih vaših svetih stvari.
  41. Zbog ugodnog mirisa rado ću vas primiti, kad vas izvedem iz drugih naroda i sakupim vas iz zemalja po kojima ste rasejani. Tamo ću na vama pokazati svoju svetost pred očima drugih naroda.
  42. Tada ćete znati da sam ja Gospod, kad vas dovedem u izraelsku zemlju, u zemlju za koju sam se podignute ruke zakleo da ću je dati vašim praočevima.
  43. Tamo ćete se setiti svojih puteva i svih svojih dela kojima ste se oskrnavili. Na licima će vam se videti da ste sami sebi odvratni zbog sveg zla koje ste učinili.
  44. Tada ćete znati da sam ja Gospod, kad vam radi svog imena ne vratim prema vašim zlim putevima niti prema vašim pokvarenim delima, dome Izraelov,’ govori Gospod.“
  45. Opet mi je došla Gospodnja reč:
  46. „Sine čovečiji, okreni svoje lice prema južnom kraju i neka ti reči poteku prema jugu; prorokuj šumi u južnoj zemlji.
  47. Reci šumi na jugu: Čuj Gospodnju reč. Ovako kaže Gospod: ‘Zapaliću vatru u tebi i ona će progutati svako zeleno drvo i svako suvo drvo. Razgoreli plamen neće se ugasiti i izgoreće sva lica od juga do severa.
  48. Svako telo videće da sam ja, Gospod, zapalio vatru i ona se neće ugasiti.’
  49. Ja sam tada rekao: ‘Jao, Gospode! Oni govore za mene: Taj samo smišlja izreke.’“