Knjiga proroka Ezekiela (9. glava)

  1. Zatim je iz svega glasa povikao na moje uši: „Neka pristupe oni koji nadziru grad, svaki sa svojim smrtonosnim oružjem u ruci!“
  2. I gle, došlo je šest ljudi iz pravca gornjih vrata koja gledaju na sever, svaki sa svojim razornim oružjem u ruci. Među njima je bio i jedan čovek obučen u lan, s pisarskim priborom za pojasom. Oni su ušli i stali pored bakarnog oltara.
  3. Slava Izraelovog Boga podigla se s heruvima* nad kojima je bila i prešla na prag doma. On je pozvao čoveka obučenog u lan, koji je za pojasom imao pisarski pribor.

    * Heruvimi su anđeli koji imaju visok položaj, čuvari oko Božjeg prestola ili zaštitnici kojima su poverene najodgovornije dužnosti.

  4. Zatim mu je Gospod rekao: „Prođi kroz grad, posred Jerusalima, i znakom obeleži čela ljudi koji tuguju i plaču zbog svih gadosti koje se čine u njemu.“
  5. A drugima na moje uši reče: „Prođite za njim kroz grad i ubijajte. Neka se vaše oko ne sažali i nemojte imati samilosti.
  6. Pobijte i istrebite starce, mladiće i devojke, decu i žene. Ali ne prilazite onima na kojima bude znak. A počnite od mog svetilišta.“ Tako su počeli od starešina koji su bili pred domom.
  7. On im zatim reče: „Oskrnavite dom i napunite dvorišta pobijenim ljudima. Idite.“ Oni su otišli i ubijali po gradu.
  8. Dok su oni ubijali, ja sam bio pošteđen, pa sam pao ničice i povikao: „Jao, Gospode Jehova! Zar ćeš uništiti sav Izraelov ostatak izlivajući svoj gnev na Jerusalim?“
  9. A on mi reče: „Veliki je prestup Izraelovog i Judinog doma, veoma velik. Zemlja je puna krvi, a grad je pun pokvarenosti, jer govore: ‘Gospod je ostavio ovu zemlju. Gospod ne vidi.’
  10. Zato se ni moje oko neće sažaliti i neću imati samilosti. Njihova dela oboriću na njihovu glavu.“
  11. I gle, čovek obučen u lan, koji je za pojasom imao pisarski pribor, dođe s vešću: „Učinio sam sve kako si me uputio.“