Kološanima poslanica (2. glava)

  1. Jer želim da znate koliko se borim za vas i za one u Laodikeji i za sve one koji nisu lično videli moje lice,
  2. da se uteše njihova srca povezana u ljubavi i u svakom bogatstvu pune sigurnosti razumevanja u spoznaji tajne Boga Oca i Hrista.
  3. U njemu su sakrivena sva blaga mudrosti i znanja.
  4. To govorim zato da vas niko ne prevari primamljivim rečima.*

    * Na grčkom „pitanologija“ – uverljivost govora, lažni diskurs koji druge dovodi u zabludu.

  5. Jer iako sam telom odsutan, duhom sam ipak s vama, i radujem se gledajući red koji vlada među vama i vašu čvrstu veru u Hrista.
  6. Dakle, kao što ste prihvatili Hrista Isusa, Gospoda, tako živite u njemu.
  7. Budite ukorenjeni u njemu, izgrađujte se u njemu i utvrđujte se u veri, kako ste i poučeni. Obilujte verom i zahvaljivanjem Bogu.
  8. Pazite da vas neko ne odmami filozofijom i praznom prevarom, prema ljudskoj tradiciji, na načelima ovog sveta, a ne po Hristu.
  9. Jer u njemu nastava svaka punoća božanstva telesno.*

    * Uporedi sa Efescima 3:19.

  10. I da budete ispunjeni u njemu koji je glava svakom poglavarstvu i vlasti;
  11. u kome i obrezani biste obrezanjem nerukotvorenim, odbacivši telo greha mesnim obrezanjem Hristovim;
  12. jer ste s njim sahranjeni krštenjem, u kome s njim i ustaste kroz veru u delotvornost Božju, koji ga je uskrsnuo iz mrtvih.
  13. I vas, koji ste bili mrtvi zbog svojih prestupa i zbog neobrezanosti svoga tela, on je oživeo zajedno s njim, oprostivši vam sve prestupe,
  14. i izbrisao pisani dokument koji je svojim odredbama bio protiv nas, koji nam se protivio, uklonivši ga s puta i pribivši ga na krst.*

    * Pisani „dokument“ (grčki: dogma) odnosi se na uredbe Mojsijevog zakona – obredni zakon ili Knjigu zakona (5. Mojsijeva 31:26). Dok Dekalog (Izlazak 20:1-17), kao primarni Božji zakon koji odražava poredak života i međusobne odnose, takođe definiše greh, jer je greh kršenje zakona (1. Jovanova 3:4), što donosi odvajanje od Boga i smrt (Rimljanima 3:23; 4:15; 6:23), Mojsijev zakon definiše žrtve, obredni sistem koji je bio pravni lek za greh, tačnije ilustracija, senka ili tip velikog budućeg antitipa u Hristovoj službi pomirenja. Tako je Hrist trajno „prikovao krst“ i zamenio ovaj drugi zakon (Danilo 9:27; Efescima 2:15; Jevrejima 7:18-19; 9:9-15; 10:8-9).

  15. Svukao je vrhovne vlasti i sile, javno ih pokazavši, trijumfujući nad njima na njemu [krstu].*

    * Vidi fusnotu za Efescima 6:12. Ovde Pavle ističe da se na krstu javno pokazala prava priroda sila zla, i da je Hrist pobedio.

  16. Zato neka vas niko ne osuđuje zbog jela i pića, bilo kao deo praznika ili mladina ili šabata,
  17. jer je to senka onoga što predstoji, tela Hristova.
  18. Neka vas niko ne nipodaštava po svom sudu, u poniznosti* i ritualnoj službi anđelima, spekulišući onim što je video, razmećući se pretvorno u naduvenosti svog telesnog uma,

    * Reč je o lažnoj poniznosti putem ljudskih dela, verovatno nekog oblika asketizma i sl.

  19. a ne držeći se glave, onoga od koga sve telo – snabdeveno svim što je potrebno i skladno povezano zglobovima i ligamentima – raste rastom koji daje Bog.
  20. Ako ste zajedno s Hristom umrli u odnosu na načela ovoga sveta, zašto se onda, kao da još pripadate svetu, podvrgavate propisima:
  21. „Ne diraj, ne probaj, ne dotiči,“
  22. koji se odnose na ono što upotrebom propada, prema uputstvima i učenjima ljudi? –
  23. koja po reči zaista imaju prividnu mudrost* u svojevoljnim ritualima i poniznosti i nešteđenju tela [asketizmu], ali nemaju nikakve vrednosti u potpunom obuzdavanju tela.

    * Pisac ovde koristi izraz koji odgovara pojmu sofizma – umeća nadmudrivanja i zavođenja kroz prikrivanje namernih logičkih grešaka.