Druga knjiga dnevnika (18. glava)

  1. Josafat je stekao veliko bogatstvo i slavu. On se ženidbom srodio s Ahabom.
  2. Posle nekoliko godina otišao je kod Ahaba u Samariju. Ahab je prineo na žrtvu mnogo ovaca i goveda za njega i za ljude koji su bili s njim. Zatim ga je nagovarao da pođe s njim na Ramot u Giladu.
  3. Tako je Ahab, kralj Izraela, upitao Josafata, Judinog kralja: „Hoćeš li ići sa mnom na Ramot u Giladu?“ A on mu odgovori: „Ja sam kao i ti, moj je narod kao i tvoj narod, krenućemo s tobom u rat.“
  4. Ali Josafat još reče kralju Izraela: „Molim te, najpre pitaj Gospoda šta će reći.“
  5. Tako je kralj Izraela okupio proroke, njih četiristo, i rekao im: „Da li da krenemo u bitku protiv Ramota u Giladu ili da odustanemo od toga?“ A oni su odgovorili: „Idi, jer će ga Bog predati kralju u ruke.“
  6. Ali Josafat upita: „Zar ovde nema još nekog od Gospodnjih proroka? Da pitamo i preko njega.“
  7. Na to kralj Izraela reče Josafatu: „Ima još jedan čovek preko kog bismo mogli da pitamo Gospoda za savet, ali ja ga mrzim jer mi ne proriče dobro, nego uvek samo zlo. To je Miheja, Imlin sin.“ Ali Josafat reče: „Neka kralj ne govori tako.“
  8. Tada je kralj Izraela pozvao jednog dvoranina i rekao mu: „Dovedi brzo Miheju, Imlinog sina.“
  9. Kralj Izraela i Josafat, Judin kralj, sedeli su svaki na svom prestolu, odeveni u kraljevske haljine, na gumnu kod samarijskih vrata, a svi proroci prorokovali su pred njima.
  10. Sedekija, Hananin sin, načinio je sebi gvozdene rogove i rekao: „Ovako kaže Gospod: ‘Ovim ćeš bosti Sirijce dok ih ne istrebiš.’“
  11. I svi drugi proroci prorokovali su isto tako: „Idi na Ramot u Giladu i pobedićeš, jer će ga Gospod predati kralju u ruke.“
  12. Glasnik koji je otišao da pozove Miheju reče mu: „Evo, proroci složno objavljuju dobro kralju. Molim te, neka tvoja reč bude kao i njihova i proreci dobro.“
  13. Ali Miheja reče: „Tako živ bio Gospod, Bog moj, šta mi on kaže, to ću govoriti.“
  14. Kad je došao pred kralja, kralj ga upita: „Miheja, da li da krenemo u bitku protiv Ramota u Giladu ili da odustanem od toga?“ A on mu odgovori: „Idi i pobedićeš, biće vam predati u ruke.“
  15. Na to mu kralj reče: „Koliko ću te puta zaklinjati da mi govoriš samo istinu u Gospodnje ime?“
  16. Tada on reče: „Vidim sve Izraelce rasejane po gorama kao ovce koje nemaju pastira. Gospod je rekao: ‘Ovi nemaju gospodara. Neka se u miru vrate svaki svojoj kući.’“
  17. Tada kralj Izraela reče Josafatu: „Zar ti nisam rekao da mi neće prorokovati dobro, nego zlo?“
  18. Miheja još reče: „Zato čujte Gospodnju reč: Vidim Gospoda kako sedi na svom prestolu, a sva nebeska vojska stoji mu s desne i s leve strane.
  19. Gospod je rekao: ‘Ko će prevariti Ahaba, kralja Izraela, da krene na Ramot u Giladu i da tamo padne?’ Jedan je rekao ovako, a drugi onako.
  20. Na kraju je došao jedan duh, stao pred Gospoda i rekao: ‘Ja ću ga prevariti.’ Gospod ga je upitao: ‘Kako?’
  21. On je odgovorio: ‘Otići ću i biću lažljiv duh u ustima svih njegovih proroka.’ A on je rekao: ‘Uspećeš da ga prevariš. Idi i učini tako.’
  22. I evo, Gospod je stavio prevaran duh u usta ovih tvojih proroka, ali Gospod ti najavljuje nevolju.“
  23. Tada Sedekija, Hananin sin, priđe Miheji, udari ga po obrazu i reče: „Kako to da je Gospodnji Duh otišao od mene da bi govorio tebi?“
  24. Miheja odgovori: „Evo, videćeš to onog dana kad uđeš u najskrovitiju sobu da se sakriješ.“
  25. Tada kralj Izraela reče: „Uzmite Miheju i odvedite ga Amonu, gradskom zapovedniku, i Joašu, kraljevom sinu.
  26. I recite im: ‘Ovako kaže kralj: ‘Stavite ovog čoveka u zatvor i dajte mu po malo hleba i po malo vode dok se ne vratim u miru.’“
  27. Miheja na to reče: „Ako se zaista vratiš u miru, onda Gospod nije govorio preko mene.“ I još reče: „Čujte to svi narodi.“
  28. Tako su kralj Izraela i Josafat, Judin kralj, krenuli na Ramot u Giladu.
  29. Kralj Izraela reče Josafatu: „Ja ću se prerušiti kad pođem u bitku, a ti obuci svoje kraljevske haljine.“ Tako se kralj Izraela prerušio i pošao u bitku.
  30. Kralj Sirije dao je nalog zapovednicima nad svojim bojnim kolima i rekao im: „Ne napadajte ni malog ni velikog, nego samo kralja Izraela.“
  31. Kad su zapovednici nad kolima videli Josafata, pomislili su: „To je kralj Izraela.“ I krenuli su na njega, ali Josafat je povikao tražeći pomoć i Gospod Bog mu je pomogao, i odmah ih je odvratio od njega.
  32. Zapovednici nad kolima videli su da to nije kralj Izraela, pa su prestali da ga gone.
  33. Tada je jedan čovek odapeo strelu i slučajno pogodio kralja Izraela tamo gde se oklop sastavlja. Kralj reče svom vozaču: „Okreni kola i izvedi me iz boja jer sam teško ranjen.“
  34. Bitka je tog dana bivala sve žešća. Kralja Izraela morali su da drže u uspravnom položaju u kolima nasuprot Sirijcima sve do večeri. Umro je kad je sunce zalazilo.