Druga knjiga dnevnika (24. glava)

  1. Joaš je imao sedam godina kad je počeo da vlada i vladao je u Jerusalimu četrdeset godina. Njegova majka zvala se Sibija i bila je iz Beršebe.
  2. Joaš je činio ono što je ispravno u Gospodnjim očima dokle god je bio živ sveštenik Jojada.
  3. Jojada ga je oženio dvema ženama, koje su mu rodile sinove i kćeri.
  4. Posle nekog vremena Joaš je u svom srcu poželeo da obnovi Gospodnji dom.
  5. On je skupio sveštenike i Levite i rekao im: „Idite u Judine gradove i skupite novac od celog Izraela da se popravlja dom vašeg Boga iz godine u godinu. Brzo to učinite.“ Ali Levijevi sinovi nisu žurili.
  6. Zato je kralj pozvao poglavara Jojadu i upitao ga: „Zašto ne tražiš od Levijevih sinova da donose iz Jude i Jerusalima dažbinu koju je propisao Mojsije,* Gospodnji sluga, i od zbora Izraelova za šator Svedočanstva?

    * Vidi: 2. Mojsijeva 30:13-14.

  7. Jer su sinovi zle Atalije oplenili dom Božji i sve svete stvari iz Gospodnjeg doma upotrebili su za obožavanje Bala.“
  8. Kralj je dao uput da se napravi kovčeg i da se stavi kod vrata Gospodnjeg doma.
  9. Zatim su po svoj Judinoj zemlji i Jerusalimu oglasili da se donosi Gospodu dažbina koju je Mojsije, sluga Božji, propisao Izraelu u pustinji.
  10. Tome su se obradovali svi knezovi i sav narod i donosili su svoj prilog i stavljali ga u kovčeg dok se sve završi.
  11. U određeno vreme Leviti bi donosili kovčeg kralju na uvid, i kad bi videli da u kovčegu ima mnogo novca, kraljev pisar i poverenik svešteničkog poglavara došli bi da isprazne kovčeg. Zatim bi ga opet uzeli i stavili na njegovo mesto. Tako su radili svaki dan i skupili su mnogo novca.
  12. Kralj i Jojada predavali su novac nadglednicima poslova u Gospodnjem domu, a oni su unajmljivali klesare i druge zanatlije da bi se obnovio Gospodnji dom, i one što rade sa gvožđem i bakrom da bi se popravio Gospodnji dom.
  13. Nadglednici poslova obavljali su svoj posao i obnova je dobro napredovala pod njihovim vođstvom. Vratili su nekadašnji izgled domu Božjem i utvrdili su ga.
  14. Kad su sve završili, doneli su pred kralja i pred Jojadu ostatak novca. Od toga su napravili pribor za Gospodnji dom, pribor za službu i za prinošenje žrtava, čaše i druge predmete od zlata i srebra. Dok je Jojada bio živ, žrtve paljenice prinosile su se u Gospodnjem domu bez prestanka.
  15. Jojada je ostario i umro navršivši svoje dane. Imao je sto trideset godina kad je umro.
  16. Sahranili su ga kod kraljeva u Davidovom gradu, jer je činio dobro u Izraelu, dobro je služio Bogu i njegovom domu.
  17. Posle Jojadine smrti došli su Judini knezovi i poklonili se kralju. Tada ih je kralj saslušao.
  18. Oni su ostavili dom Gospoda, Boga svojih praočeva, i počeli su da služe obrednim deblima i idolima, tako da je zbog te njihove krivice došao Božji gnev na Judu i Jerusalim.
  19. Gospod im je slao svoje proroke da ih vrate k njemu. Oni su ih opominjali, ali ih ovi nisu slušali.
  20. Božji Duh je obuzeo Zahariju, sina sveštenika Jojade, i on je stao pred narod i rekao: „Ovako kaže Bog: ‘Zašto prestupate Gospodnja uputstva? Zato nećete napredovati. Ostavili ste Gospoda, i zato će on ostaviti vas.’“
  21. Ali oni su skovali zaveru protiv njega i zasuli su ga kamenjem po kraljevom nalogu u dvorištu Gospodnjeg doma.
  22. Kralj Joaš nije se setio dobrote koju je prema njemu pokazao Zaharijin otac Jojada nego mu je ubio sina, koji je umirući rekao: „Gospod neka vidi i neka uzvrati.“
  23. Početkom iduće godine na njega je došla sirijska vojska i napala Judu i Jerusalim. Pobili su sve knezove u narodu, a sav plen su poslali kralju u Damask.
  24. Premda je sirijska vojska napala s malim brojem ljudi, Gospod im je dao u ruke veoma veliku vojsku, jer su ovi ostavili Gospoda, Boga svojih praočeva. Tako su izvršili presudu nad Joašom.
  25. Kad su otišli od njega, ostavivši ga u mnogim bolestima, njegove sluge su skovale zaveru protiv njega zbog krvi sina sveštenika Jojade i ubili su ga na njegovoj postelji. Tako je on umro i sahranili su ga u Davidovom gradu, ali ne u kraljevskoj grobnici.
  26. Ovo su oni koji su skovali zaveru protiv njega: Zabad, sin Simeate Amonke, i Jehuzabad, sin Simrite Moabke.
  27. Sve o njegovim sinovima, o mnoštvu objava protiv njega i o obnovi doma Božjeg nalazi se u zapisima u Knjizi o kraljevima. Umesto njega vladao je njegov sin Amasija.