Druga knjiga dnevnika (25. glava)

  1. Amasija je imao dvadeset i pet godina kad je postao kralj i vladao je dvadeset i devet godina u Jerusalimu. Njegova majka zvala se Jehoadana i bila je iz Jerusalima.
  2. On je činio ono što je ispravno u Gospodnjim očima, ali ne celim srcem.
  3. Kad je učvrstio kraljevstvo, pobio je svoje sluge koje su ubile kralja, njegovog oca.
  4. Ali njihove sinove nije pogubio, nego je postupio kao što je zapisano u zakonu, u Mojsijevoj knjizi, gde je Gospod dao uput govoreći: „Neka očevi ne budu pogubljeni zbog sinova, i neka sinovi ne budu pogubljeni zbog očeva. Neka svako bude pogubljen zbog sopstvenog greha.“*

    * Vidi: 5. Mojsijeva 24:16.

  5. Posle toga Amasija je skupio Judine sinove i dao uput da se sav narod po Judinoj i Benjaminovoj zemlji razvrsta po domovima svojih praočeva, pod zapovedništvom poglavara nad hiljadama i poglavara nad stotinama. Kad je popisao one od dvadeset godina pa naviše, utvrdio je da ima trista hiljada odabranih ljudi sposobnih za vojsku, koji nose koplje i veliki štit.
  6. Osim toga, za sto talanata srebra unajmio je još sto hiljada hrabrih junaka iz Izraela.
  7. Ali Božji čovek je došao kod njega i rekao mu: „Kralju, neka ne ide s tobom izraelska vojska, jer Gospod nije sa Izraelom, sa svim tim Jefremovim sinovima.
  8. Idi sam i bori se hrabro u boju. Bog bi mogao da te obori pred neprijateljem, jer Bog ima moć da pomogne i da obori.“
  9. Tada je Amasija rekao Božjem čoveku: „Ali šta će onda biti sa sto talanata koje sam dao izraelskoj vojsci?“ Na to mu je Božji čovek odgovorio: „Gospod ti može dati mnogo više od toga.“
  10. Tako je Amasija odvojio vojsku koja mu je došla od Jefrema i poslao vojnike da se vrate svojim kućama. Ali oni su se mnogo razgnevili na Judu i vratili su se svojim kućama u velikom gnevu.
  11. Amasija se ohrabrio, poveo svoj narod i otišao u Slanu dolinu. Tamo je pobio deset hiljada sinova Seira.
  12. Judini sinovi su zarobili deset hiljada živih. Odveli su ih na vrh stene i bacili ih s vrha stene, tako da su svi poginuli.
  13. A vojnici koje je Amasija poslao nazad da ne idu s njim u boj napali su Judine gradove, od Samarije do Bet-Orona, pobili su u njima tri hiljade ljudi i odneli veliki plen.
  14. Kad se Amasija vratio pobivši Edomce, doneo je sa sobom bogove sinova Seira i postavio ih sebi za bogove. Klanjao se pred njima i prinosio kâd.
  15. Tada se Gospod razgnevio na Amasiju i poslao mu proroka, koji ga je upitao: „Zašto tražiš bogove drugog naroda koji svoj narod nisu mogli izbaviti iz tvoje ruke?“
  16. Dok mu je on to govorio, kralj ga je upitao: „Jesmo li tebe postavili za kraljevog savetnika? Bolje ti je da prestaneš! Zašto da te pogube?“ Tada se prorok obuzdao, ali je zatim rekao: „Znam da je Bog odlučio da te uništi jer tako postupaš i ne slušaš moj savet.“
  17. Kad se Amasija, Judin kralj, posavetovao s drugima, poslao je glasnike Jehoašu, sinu Joahaza, Jehuovog sina, kralju Izraela, i poručio mu: „Dođi da se ogledamo.“
  18. Jehoaš, kralj Izraela, ovako je poručio Amasiji, Judinom kralju: „Trnoviti korov na Lebanonu poručio je kedru na Lebanonu: ‘Daj svoju kćer mom sinu za ženu.’ Ali poljska zver na Lebanonu prešla je preko trnovitog korova i izgazila ga.
  19. Ti kažeš da si porazio Edomce, i zato ti se srce uzoholilo pa tražiš slavu. Bolje ostani kod kuće. Zašto da se upuštaš u sukob kad ćeš biti poražen? Zar hoćeš da propadneš i ti i Juda s tobom?“
  20. Ali Amasija nije poslušao, jer je Bog odlučio da ih preda neprijatelju u ruke zato što su tražili edomske bogove.
  21. Tako je Jehoaš, kralj Izraela, došao pa su se on i Amasija, Judin kralj, ogledali kod Bet-Šemeša, koji pripada Judi.
  22. Izraelovi sinovi su porazili Judine sinove, tako da su oni pobegli svaki u svoj šator.
  23. Jehoaš, kralj Izraela, zarobio je kod Bet-Šemeša Amasiju, Judinog kralja, sina Joaša, sina Ahazije, i doveo ga u Jerusalim. Zatim je srušio jerusalimske zidine od Jefremovih vrata do Ugaonih vrata, u dužini od četiristo lakata.
  24. On je uzeo sve zlato i srebro i sve predmete koji su se našli u domu Božjem, a koje je čuvao Obed-Edom, i koji su se našli u riznici kraljevog dvora, a uzeo je i taoce i vratio se u Samariju.
  25. Amasija, Joašov sin, Judin kralj, živeo je još petnaest godina nakon smrti Jehoaša, Joahazovog sina, kralja Izraela.
  26. Ostala Amasijina dela, od početka do kraja, zar nisu zapisana u knjizi o Judinim i Izraelovim kraljevima?
  27. Otkako je Amasija odstupio od Gospoda, u Jerusalimu su protiv njega kovali zaveru. Na kraju je pobegao u Lakiš. Ali za njim su u Lakiš poslali ljude koji su ga tamo ubili.
  28. Odande su ga doneli na konjima i sahranili ga kod njegovih praočeva u Judinom gradu.