Druga knjiga dnevnika (29. glava)

  1. Jezekija je imao dvadeset i pet godina kad je postao kralj i vladao je dvadeset i devet godina u Jerusalimu. Njegova majka zvala se Abija i bila je Zaharijina kći.
  2. On je činio ono što je ispravno u Gospodnjim očima, sve onako kako je činio i David, njegov praotac.
  3. Prve godine svog vladanja, prvog meseca, otvorio je vrata Gospodnjeg doma i popravio ih.
  4. Zatim je doveo sveštenike i Levite i skupio ih na otvorenom, s istočne strane.
  5. Tada im je rekao: „Čujte me Levijevi sinovi! Sada se posvetite i posvetite dom Gospoda, Boga svojih praočeva, i iznesite iz svetog mesta sve što je nečisto.
  6. Naši očevi su bili neverni i činili su ono što je zlo u očima Gospoda, našeg Boga. Oni su ga ostavili, okrenuli su lice od Gospodnjeg prebivališta i okrenuli mu leđa.
  7. Zatvorili su vrata predvorja i pogasili žiške. Nisu prinosili kâd, niti su Izraelovom Bogu prinosili žrtve paljenice na svetom mestu.
  8. Zato se Gospod razgnevio na Judu i na Jerusalim, i od njih je učinio strašan prizor nad kojim se svi zgražavaju i na koji u čudu zvižde, kao što vidite svojim očima.
  9. Zato su naši praočevi pali od mača, a naši sinovi, naše kćeri i naše žene odvedeni su u zarobljeništvo.
  10. Sada sam u svom srcu odlučio da sklopim savez s Gospodom, Izraelovim Bogom, da bi se njegov žestoki gnev odvratio od nas.
  11. Zato, sinovi moji, ne oklevajte, jer je Gospod izabrao vas da stojite pred njim i da mu služite, da budete njegove sluge i da mu prinosite kâd.“
  12. Tada su ustali Leviti: Mat, Amasajev sin, i Joel, Azarijin sin, od Kehatovih sinova; od Merarijevih sinova Kiš, Avdijev sin, i Azarija, Jehalelov sin; od Geršunovih sinova Joah, Zimin sin, i Eden, Joahov sin;
  13. od Elisafanovih sinova Simrije i Jeiel, a od Asafovih sinova Zaharija i Matanija;
  14. od Emanovih sinova Jehiel i Šimej, a od Jedutunovih sinova Semaja i Uziel.
  15. Oni su skupili svoju braću i posvetili su se, a zatim su došli kao što je zapovedio kralj po Gospodnjoj reči, da očiste Gospodnji dom.
  16. Sveštenici su ušli u Gospodnji dom da ga očiste i iznosili su u dvorište Gospodnjeg doma sve nečisto što su našli u Gospodnjem hramu. Leviti su to uzimali i nosili napolje u dolinu Kedron.
  17. Tako su počeli sa posvećivanjem prvog dana prvog meseca, a osmog dana tog meseca došli su do Gospodnjeg predvorja. Osam dana su posvećivali Gospodnji dom, a šesnaestog dana prvog meseca sve su završili.
  18. Zatim su došli kod kralja Jezekije i rekli mu: „Očistili smo sav Gospodnji dom, oltar za žrtve paljenice i sav njegov pribor, sto za naslagane hlebove i sav njegov pribor.
  19. Mi smo pripremili i posvetili sav pribor koji je kralj Ahaz u svojoj nevernosti uklonio za vreme svog vladanja. Tamo je pred Gospodnjim oltarom.“
  20. Kralj Jezekija je ustao rano ujutru, skupio gradske knezove i otišao u Gospodnji dom.
  21. Doveli su sedam junaca, sedam ovnova, sedam jaganjaca i sedam jaraca kao žrtvu za greh za kraljevstvo, za svetilište i za Judu. Tada je kralj rekao Aronovim sinovima, sveštenicima, da ih prinesu na Gospodnjem oltaru.
  22. Zaklali su goveda, a sveštenici su uzeli krv i njome poškropili oltar. Zatim su zaklali ovnove i krvlju poškropili oltar, a onda su zaklali i jaganjce i krvlju poškropili oltar.
  23. Zatim su jarce za žrtvu za greh doveli pred kralja i pred zbor i položili ruke na njih.
  24. Sveštenici su ih onda zaklali i njihovu krv prineli na oltaru kao žrtvu za greh, da se izvrši obred pomirenja za ceo Izrael, jer je kralj dao uput da se žrtva paljenica i žrtva za greh prinesu za ceo Izrael.
  25. Do tada je već bio postavio u Gospodnjem domu Levite s činelama, harfama i drugim žičanim instrumentima, po uputu Davida, kraljevog videoca Gada i proroka Natana, jer je rukom Gospodnjom došao taj uput preko njegovih proroka.
  26. Tako su Leviti stajali sa Davidovim instrumentima, a sveštenici s trubama.
  27. Tada je Jezekija dao nalog da se prinesu žrtve paljenice na oltaru. Kad su počeli da prinose žrtve paljenice, zapevali su Gospodu uz trube i uz pratnju instrumenata Davida, kralja Izraela.
  28. Ceo zbor se poklonio, a pesma se čula i trube su odjekivale – sve dok nije bilo završeno prinošenje žrtava paljenica.
  29. Kad je prinošenje bilo završeno, kralj i svi koji su bili s njim poklonili su se i pali ničice.
  30. Tada su kralj Jezekija i knezovi uputili Levite da hvale Gospoda hvalospevima Davida i videoca Asafa. Tako su radosno hvalili Boga, i pali su ničice i poklonili se.
  31. Tada je Jezekija rekao: „Sada ste spremni da služite Gospodu. Pristupite i donesite žrtve zahvalnice i druge žrtve u Gospodnji dom.“ Zbor je doneo žrtve zahvalnice i druge žrtve, i ko je god bio voljnog srca doneo je žrtve paljenice.
  32. Zbor je za žrtve paljenice doneo sedamdeset goveda, sto ovnova, dvesta jaganjaca – sve to kao žrtvu paljenicu Gospodu.
  33. Za svete žrtve doneli su šesto goveda i tri hiljade ovaca.
  34. Ali bilo je premalo sveštenika i nisu mogli da oderu sve žrtve paljenice. Zato su im pomagala njihova braća Leviti, dok se posao nije završio i dok se sveštenici nisu posvetili, jer su se Leviti posvećivali s većom revnošću nego sveštenici.
  35. Bilo je mnogo žrtava paljenica, sala od žrtava pomirenja i žrtava levanica za žrtve paljenice. Tako je bila obnovljena služba u Gospodnjem domu.
  36. Jezekija i ceo narod radovali su se što je Bog sve to pripremio za svoj narod, jer se sve to dogodilo iznenada.