Druga knjiga dnevnika (33. glava)

  1. Manasija je imao dvanaest godina kad je počeo da vlada i vladao je pedeset i pet godina u Jerusalimu.
  2. On je činio ono što je zlo u Gospodnjim očima, po odvratnim običajima naroda koje je Gospod oterao pred Izraelovim sinovima.
  3. Ponovo je napravio obredne uzvišice koje je srušio Jezekija, njegov otac, podigao je oltare likovima Bala, načinio je obredna debla* i klanjao se svoj nebeskoj vojsci i služio joj.

    * Ašera je bilo ime glavnog ženskog božanstva koje se obožavalo u drevnoj Siriji, Fenikiji i Hananu. Feničani su je zvali Astarta, Asirci su je obožavali kao Ištar, a Filistejci su imali hram Ašere (1. Samuelova 31:10). Ašera je bila predstavljena deblom drveta bez udova zasađenim u zemlju. Deblo je obično bilo izrezbareno u simboličan prikaz boginje. Zbog povezanosti s rezbarenim drvećem, mesta obožavanja Ašere obično su se nazivala „gajevima“, a hebrejska reč ašera (množina, ašerim) mogla se odnositi ili na boginju ili na šumarak. Smatrana boginjom meseca i plodnosti, Ašera je često predstavljana kao supruga Bala, boga sunca (Sudije 2:13; 6:28; 10:6; 1. Samuelova 7:4; 12:10). Ašera je takođe bila obožavana kao boginja ljubavi (u ritualnoj prostituciji) i rata. Još je bila poznata kao Kraljica Neba, Majka božja, Majka sunca, Majka mora, Majka Stvaranja, supruga boga oluje... U teologiji Hanana, Ašera je takođe bila blisko povezana s Astarotom. Imena imaju zajedničko poreklo. U stvari, prema Međunarodnoj biblijskoj enciklopediji, ime Ašera je „prvobitno bilo epitet Ištar (Aštarote) iz Ninive. Očito je da su „Bal“ i „Ašera“ izvorno Nimrod i Semiramida.

  4. Napravio je oltare u Gospodnjem domu, za koji je Gospod rekao: „U Jerusalimu će prebivati moje ime doveka.“
  5. Napravio je i oltare svoj nebeskoj vojsci u oba dvorišta Gospodnjeg doma.
  6. Svoje sinove spaljivao je u vatri u dolini Henomovog sina, bavio se magijom, gatao i vračao i postavio je ljude koji prizivaju duhove i proriču budućnost. Mnogo je zla činio pred Gospodom i vređao ga.
  7. On je načinio rezani lik i postavio ga u dom Božji, za koji je Bog rekao Davidu i njegovom sinu Solomonu: „U ovom domu i u Jerusalimu, koji sam izabrao između svih Izraelovih plemena, prebivaće moje ime doveka.
  8. I neću dati da se noga Izraelovih sinova pomeri sa zemlje koju sam odredio njihovim praočevima, samo ako budu pazili da postupaju po svemu onome što sam ih podučio po celom zakonu, odredbama i propisima koje sam dao preko Mojsija.“
  9. Manasija je navodio Judu i stanovnike Jerusalima da čine još gore stvari nego narodi koje je Gospod istrebio pred Izraelovim sinovima.
  10. Gospod je opominjao Manasiju i njegov narod, ali oni nisu obraćali pažnju.
  11. Zato je Gospod doveo na njih vojne zapovednike kralja Asirije i oni su uhvatili Manasiju među stenama, okovali ga u dvostruke bakarne okove i odveli u Vavilon.
  12. Kad se našao u nevolji, trudio se da umilostivi lice Gospoda, svog Boga, i veoma se ponizio pred Bogom svojih praočeva.
  13. Molio mu se i on je uslišio njegovu usrdnu molitvu i čuo je njegovu molbu kojom je molio za milost, i doveo ga je nazad u Jerusalim i vratio mu kraljevsku vlast. Tada je Manasija spoznao da je Gospod istiniti Bog.
  14. Posle toga je oko Davidovog grada sagradio spoljašnji zid koji se protezao zapadno od Gihona u dolini pa sve do Ribljih vrata i oko Ofela. Zid koji je sagradio bio je veoma visok. Postavio je vojne zapovednike u svim utvrđenim gradovima u Judi.
  15. Iz Gospodnjeg doma uklonio je tuđe bogove i idolski lik i sve oltare koje je sagradio na gori Gospodnjeg doma i u Jerusalimu i bacio ih izvan grada.
  16. Zatim je postavio Gospodnji oltar i prinosio na njemu žrtve pomirnice i žrtve zahvalnice, a Judu je uputio da služi Gospodu, Izraelovom Bogu.
  17. Ipak, narod je još uvek prinosio žrtve na obrednim uzvišicama, ali samo Gospodu, svom Bogu.
  18. Ostala Manasijina dela, njegova molitva Bogu i reči koje su mu videoci govorili u ime Gospoda, Izraelovog Boga, zapisane su u dnevnicima izraelskih kraljeva.
  19. Njegova molitva i kako je bio uslišen, svi njegovi gresi i njegova nevernost, kao i mesta na kojima je napravio obredne uzvišice i postavio obredna debla i rezbarene likove pre nego što se ponizio, sve je to zapisano u zapisima njegovih videlaca.
  20. Manasija je počinuo kod svojih praočeva i sahranili su ga kod njegovog dvora. Umesto njega vladao je njegov sin Amon.
  21. Amon je imao dvadeset i dve godine kad je počeo da vlada i vladao je dve godine u Jerusalimu.
  22. On je činio ono što je zlo u Gospodnjim očima, kao što je činio i Manasija, njegov otac. Amon je prinosio žrtve i služio svim rezbarenim likovima koje je načinio njegov otac Manasija.
  23. Nije se ponizio pred Gospodom, kao što se ponizio njegov otac Manasija, nego je grešio još više.
  24. Na kraju su njegove sluge skovale zaveru protiv njega i ubile ga na njegovom dvoru.
  25. Narod je pobio sve koji su skovali zaveru protiv kralja Amona. Zatim je narod umesto njega postavio za kralja Josiju, njegovog sina.