Druga knjiga dnevnika (35. glava)

  1. Josija je u Jerusalimu proslavio Pashu u čast Gospodu, i četrnaestog dana prvog meseca zaklali su pashalnu žrtvu.
  2. Postavio je sveštenike u njihove službe i ohrabrio ih da služe u Gospodnjem domu.
  3. Levitima, koji su poučavali ceo Izrael i bili posvećeni Gospodu, rekao je: „Stavite sveti kovčeg u dom koji je sagradio Solomon, sin Davida, kralja Izraela. Neće on više biti breme na vašim ramenima. Sada služite Gospodu, svom Bogu, i njegovom narodu Izraelu.*

    * Ovo je poslednji put kada se Kovčeg Saveza spominje (622. godine pre n.e.). Nakon toga, Judeju je napao i osvojio vavilonski kralj Nebuhadnezar 605. pre. n.e. Konačna sudbina Kovčega Saveza nije poznata. Jevrejska tradicija tvrdi da je Kovčeg nestao tokom vavilonskog pljačkanja Jerusalima 586. godine pre n.e. Postoji mogućnost i da je prethodno sakriven ispod Hramske gore.

  4. Pripremite se po domovima svojih praočeva, po svojim redovima, kako je propisao David, kralj Izraela, i Solomon, njegov sin.
  5. Stojte na svetom mestu po levitskim redovima da biste služili svojoj braći, ovom narodu, što dolazi po svojim redovima.
  6. Zatim zakoljite pashalnu žrtvu, posvetite se i pripremite svoju braću da bi se postupalo po Gospodnjoj reči, koju je uputio preko Mojsija.“
  7. Josija je dao narodu, svima koji su tamo bili, ukupno trideset hiljada jaganjaca i jarića, za pashalne žrtve, i još tri hiljade goveda. Sve je to bilo od kraljevog imetka.
  8. Njegovi knezovi su dobrovoljno dali žrtvu narodu, sveštenicima i Levitima. Helkija, Zaharija i Jehiel, poglavari u domu Božjem, dali su sveštenicima za pashalne žrtve dve hiljade i šesto jaganjaca i jarića i trista goveda.
  9. Honanija i njegova braća Semaja i Nataniel, zatim Asabija, Jeiel i Jehuzabad, poglavari Levita, dali su Levitima za pashalne žrtve pet hiljada jaganjaca i jarića i petsto goveda.
  10. Sve je bilo spremno za službu, sveštenici su stajali na svojim mestima i Leviti po svojim redovima, kako je kralj dao uput.
  11. Klali su pashalnu žrtvu. Sveštenici su škropili oltar krvlju koju su primali iz ruku Levita, a ovi su pripremali kožu životinja.
  12. Zatim su pripremili žrtve paljenice da ih daju narodu po redovima njegovim da prinesu žrtvu Gospodu, kao što je zapisano u Mojsijevoj knjizi. Tako su učinili i sa govedima.
  13. Pripremili su pashalnu žrtvu na vatri kao što je bio običaj. Posvećene stvari pripremali su u loncima, kotlovima i činijama, a onda su ih brzo raznosili celom narodu.
  14. Zatim su pripremili pashalno jelo sebi i sveštenicima, jer su sveštenici, Aronovi sinovi, prinosili žrtve paljenice i salo sve do noći, pa su Leviti pripremili jelo sebi i sveštenicima, Aronovim sinovima.
  15. Pevači, Asafovi sinovi, bili su na svojim mestima, po uputu Davida, Asafa, Emana i Jedutuna, kraljevog videoca. Vratari su stajali na svakim vratima. Oni nisu prekidali svoju službu, jer su njihova braća Leviti sve pripremili za njih.
  16. Tako je tog dana bila uređena sva Gospodnja služba da se proslavi Pasha i da se prinesu žrtve paljenice na Gospodnjem oltaru, prema uputu kralja Josije.
  17. Izraelovi sinovi koji su tamo bili slavili su Pashu u to vreme, a slavili su i Praznik beskvasnih hlebova sedam dana.
  18. Takva Pasha nije se slavila u Izraelu još od vremena proroka Samuela i nijedan drugi kralj Izraela nije proslavio Pashu kao što ju je proslavio Josija sa sveštenicima, Levitima, i svim Judinim i Izraelovim sinovima koji su bili tamo i sa stanovnicima Jerusalima.
  19. Ta Pasha je proslavljena osamnaeste godine Josijinog vladanja.
  20. Posle svega toga, kad je Josija uredio hram, pošao je Neko, kralj Egipta, da se bori kod Harkemiša na Eufratu. Tada je Josija izašao na njega.
  21. On mu je poslao glasnike i poručio mu: „Zašto si izašao na mene, kralju Jude? Ne idem danas na tebe, nego na dom s kojim sam u ratu i za koji mi je Bog rekao da udarim na njega. Bolje ti je da odustaneš od borbe da te Bog, koji je sa mnom, ne zatre.“
  22. Ali Josija se nije odvratio od njega, nego se prerušio i otišao da se bori s njim, i nije poslušao Nekoove reči koje su izašle iz Božjih usta. Tako je došao da se bori u dolini Megido.
  23. Ali strelci su pogodili kralja Josiju, pa je kralj rekao svojim slugama: „Skinite me s kola, jer sam teško ranjen.“
  24. Njegove sluge su ga skinule s kola i stavile u druga bojna kola koja je imao, i odvezli ga u Jerusalim. Tamo je umro i bio je sahranjen na groblju svojih praočeva. Svi u Judi i Jerusalimu tugovali su za Josijom.
  25. Jeremija je naricao za Josijom, i svi pevači i pevačice spominju Josiju u svojim naricaljkama sve do danas. Pevanje tih naricaljki postao je običaj u Izraelu i one su zapisane među naricaljkama.
  26. Ostala Josijina dela i sve što je u svojoj dobroti činio, kao što je zapisano u Gospodnjem zakonu,
  27. sva njegova dela, od početka do kraja, sve je to zapisano u Knjizi o Izraelovim i Judinim kraljevima.