Druga knjiga dnevnika (34. glava)

  1. Josija je imao osam godina kad je počeo da vlada i vladao je trideset i jednu godinu u Jerusalimu.
  2. On je činio ono što je ispravno u Gospodnjim očima i hodio je putem Davida, svog praoca, ne skrećući ni desno ni levo.
  3. Osme godine svog vladanja, dok je još bio dete, počeo je da traži Boga svog praoca Davida, a dvanaeste godine počeo je da čisti Judu i Jerusalim od obrednih uzvišica, obrednih debala, rezbarenih likova i livenih kipova.
  4. Pred njim su srušili Balove oltare. Polomio je kadione stalke koji su bili na njima, posekao je obredna debla, rezbarene likove i livene kipove i pretvorio ih u prah koji je prosuo po grobovima onih koji su im prinosili žrtve.
  5. Svešteničke kosti je spalio na njihovim oltarima. Tako je očistio Judu i Jerusalim.
  6. U Manasijinim, Jefremovim i Simeonovim gradovima, i sve do Neftalimovih gradova, svuda po njihovim opustošenim mestima,
  7. rušio je oltare i obredna debla, razbijao rezbarene likove i pretvarao ih u prah. Polomio je sve kadione stalke u svoj izraelskoj zemlji, a zatim se vratio u Jerusalim.
  8. Osamnaeste godine svog vladanja, kad je očistio zemlju i hram, poslao je Safana, Azalijinog sina, i Masiju, gradskog zapovednika, i Joaha, Joahazovog sina, letopisca, da poprave dom Gospoda, njegovog Boga.
  9. Došli su kod prvosveštenika Helkije i dali mu novac koji se donosio u Božji dom, koji su Leviti vratari sakupili od Manasije i Jefrema i od sveg ostalog Izraela, od svega Judinog i Benjaminovog naroda i od stanovnika Jerusalima.
  10. Zatim su novac predali onima koji su bili postavljeni da nadgledaju poslove u Gospodnjem domu, a oni koji su radili na Gospodnjem domu upotrebljavali su ga za obnovu i popravku doma.
  11. Dali su ga graditeljima i zidarima da se kupi klesani kamen i drvna građa za vezne grede i da se od drvne građe obnove građevine koje su Judini kraljevi pustili da propadnu.
  12. Ti ljudi su verno radili, a nad njima su bili postavljeni Leviti Jat i Ovadija, od Merarijevih sinova, i Zaharija i Mesulam, od Kehatovih sinova, da nadgledaju radove. Leviti koji su znali da sviraju instrumente
  13. bili su nad nosačima i nadgledali su sve one koji su radili različite poslove. Neki od Levita bili su pisari, upravitelji i vratari.
  14. Dok su iznosili novac donet u Gospodnji dom, sveštenik Helkija je pronašao knjigu Gospodnjeg zakona, dobijenog preko Mojsija.
  15. Tada je Helkija rekao pisaru Safanu: „Pronašao sam knjigu zakona u Gospodnjem domu.“ Helkija je dao knjigu Safanu.
  16. Safan je knjigu odneo kralju i izvestio ga: „Tvoje sluge rade sve što im je povereno.
  17. Iz kovčega su skupili novac donet u Gospodnji dom i predali su ga naimenovanim ljudima i nadglednicima poslova.“
  18. Pisar Safan je zatim rekao kralju: „Sveštenik Helkija mi je dao jednu knjigu.“ I Safan je čitao pred kraljem.
  19. Kad je kralj čuo reči zakona, razderao je svoje haljine.
  20. Zatim je Helkiji i Ahikamu, Safanovom sinu, Avdonu, Mihinom sinu, pisaru Safanu i kraljevom sluzi Asaji dao uput:
  21. „Idite i upitajte Gospoda za mene i za one koji su preostali u Izraelu i Judi. Pitajte za reči zapisane na svitku koji je pronađen, jer je velik Gospodnji gnev koji će se izliti na nas zato što se naši praočevi nisu držali Gospodnje reči niti su činili sve što je zapisano na ovom svitku.“
  22. Tako je Helkija s kraljevim ljudima otišao kod proročice Hulde, žene Šaluma, čuvara odeće, sina Tekuje, Arasovog sina. Ona je živela u Jerusalimu, u drugom delu grada. Kad su joj kazali zbog čega su došli,
  23. ona im je rekla: „Ovako kaže Gospod, Izraelov Bog: ‘Recite čoveku koji vas je poslao kod mene:
  24. ‘Ovako kaže Gospod: ‘Evo, pustiću nevolju na ovo mesto i na njegove stanovnike, sva prokletstva koja su zapisana u knjizi koju su čitali pred Judinim kraljem,
  25. jer su me ostavili i prinose kâd drugim bogovima da bi me vređali svim delima svojih ruku. Zato će se moj gnev izliti na ovo mesto i neće se ugasiti.’“
  26. A Judinom kralju koji vas šalje da pitate Gospoda, recite: „Ovako kaže Gospod, Izraelov Bog, za reči koje si čuo:
  27. ‘Zato što ti se srce smekšalo pa si se ponizio pred Bogom kad si čuo šta je rekao za ovo mesto i njegove stanovnike, zato što si se ponizio preda mnom, razderao svoje haljine i plakao preda mnom, ja sam te uslišio, govori Gospod.
  28. Pribraću te tvojim praočevima i u miru ćeš biti položen u svoj grob. Tvoje oči neće videti svu nevolju koju ću naneti ovom mestu i njegovim stanovnicima.“ Oni su preneli kralju taj odgovor.
  29. Tada je kralj poslao da se sakupe sve starešine iz Jude i iz Jerusalima.
  30. Zatim je kralj otišao u Gospodnji dom, a s njim i svi ljudi iz Jude, stanovnici Jerusalima, sveštenici i Leviti, ceo narod, veliki i mali. I čitao je pred njima sve reči knjige saveza koja je pronađena u Gospodnjem domu.
  31. Kralj je, stojeći na svom mestu, sklopio savez pred Gospodom da će slušati Gospoda i držati se njegovih uputstava, njegovih svedočanstava i njegovih odredbi svim svojim srcem i svom svojom dušom, i da će izvršavati reči saveza zapisane na ovom svitku.
  32. Zatim je pozvao sve koji su se našli u Jerusalimu i u Benjaminovom plemenu da stupe u taj savez. I stanovnici Jerusalima počeli su da postupaju prema odredbama saveza koji su sklopili s Bogom, s Bogom svojih praočeva.
  33. Onda je Josija uklonio sve gadne bogove iz sve zemlje Izraelovih sinova i pozvao je sve koji su bili u Izraelu da počnu da služe Gospodu, svom Bogu. Dok je god on bio živ nisu odstupali od Gospoda, Boga svojih praočeva.