Druga knjiga dnevnika (20. glava)

  1. Posle toga su Moabovi sinovi i Amonovi sinovi, a s njima i neki Amoniti, zaratili s Josafatom.
  2. Ljudi su došli kod Josafata i javili mu: „Na tebe dolazi veliko mnoštvo s one strane mora,* iz Edoma.* Eno ih u Asason-Tamaru, to jest u En-Gediju.“

    * 1) To jest Mrtvog mora. 2) U originalnim spisima stoji „od Arama“, koje je današnja centralna Sirija, što je verovatno prepisivačka greška, osim ako tekst ne ukazuje da su nomadska plemena oko Judeje bila nahuškana od strane Sirijaca kako bi se osvetili Josafatu zbog podrške Ahabu protiv njih.

  3. Tada se Josafat uplašio, i okrenuo lice k Gospodu da ga traži. Oglasio je post po svoj Judinoj zemlji.
  4. Judini sinovi su se skupili da traže savet od Gospoda. Iz svih Judinih gradova došli su da traže savet od Gospoda.
  5. Tada je Josafat ustao pred Judinim i jerusalimskim zborom u Gospodnjem domu, pred novim dvorištem,
  6. i rekao:„Gospode, Bože naših praočeva, zar nisi ti Bog na nebesima i zar ti ne vladaš nad kraljevstvima svih naroda? Zar nije u tvojoj ruci takva sila i moć da se niko ne može održati pred tobom?
  7. Zar nisi ti, Bože naš, oterao stanovnike ove zemlje pred svojim narodom Izraelom i dao je doveka potomstvu Abrama, koji te je voleo?
  8. Oni su se naselili u njoj i sagradili u njoj svetilište tvom imenu, rekavši:
  9. ‘Ako dođe na nas nevolja, mač, osuda, pošast ili glad, staćemo pred ovim domom i pred tobom, jer je tvoje ime u ovom domu, i vapićemo za pomoć u svojoj nevolji, a ti nas usliši i izbavi.
  10. A sada, Amonovi i Moabovi sinovi i oni iz brdovitog područja Seira, kroz čiju zemlju nisi dao Izraelcima da prođu kad su izlazili iz egipatske zemlje, nego su ih zaobišli i nisu ih istrebili,
  11. oni nam sada uzvraćaju time što dolaze da nas oteraju sa tvog poseda koji si nama dao.
  12. Bože naš, zar im nećeš suditi? Jer mi smo nemoćni pred ovim velikim mnoštvom koje dolazi na nas. Mi ne znamo šta da radimo, nego su naše oči uprte u tebe.“
  13. Svi Judini sinovi sve vreme su stajali pred Gospodom, s malom decom, sa svojim ženama i sinovima.
  14. Tada je Gospodnji Duh usred zbora sišao na Jaziela, sina Zaharije, sina Benaje, sina Jeila, Matanijinog sina, Levita od Asafovih sinova.
  15. On je rekao: „Poslušajte svi Judini sinovi i stanovnici Jerusalima i ti, kralju Josafate! Ovako vam kaže Gospod: ‘Ne bojte se i ne plašite se tog velikog mnoštva, jer ovo nije vaš rat, nego Božji.
  16. Sutra izađite na njih. Oni će se penjati uz brdo Zis, a vi ćete ih sresti na kraju doline pred pustinjom Jeruil.
  17. Nećete se vi boriti u ovom boju. Zauzmite svoja mesta, stojte i gledajte kako će vas Gospod spasti. Judo i Jerusalime, ne bojte se i ne plašite se. Sutra izađite na njih i Gospod će biti s vama.’“
  18. Tada se Josafat poklonio licem do zemlje, a i svi Judini sinovi i stanovnici Jerusalima pali su pred Gospodom da se poklone Gospodu.
  19. Leviti od Kehatovih sinova i od Korejevih sinova ustali su i na sav glas hvalili Gospoda, Izraelovog Boga.
  20. Ujutru su rano ustali i krenuli prema pustinji Tekoji. Kad su izlazili, Josafat je stao i rekao: „Čujte me, Judini sinovi i stanovnici Jerusalima! Verujte u Gospoda, svog Boga, da biste se mogli održati. Verujte njegovim prorocima i bićete uspešni.“
  21. Zatim se posavetovao s narodom i postavio one koji pevaju Gospodu i one koji mu u svetom ruhu upućuju hvale da idu pred naoružanim ratnicima, govoreći: „Hvalite Gospoda, jer večna je ljubav njegova!“
  22. Kad su počeli radosno klicati i upućivati hvale, Gospod je postavio zasedu Amonovim i Moabovim sinovima i onima iz brdovitog područja Seira koji su došli na Judu, tako da su počeli da se bore jedni protiv drugih.
  23. Amonovi i Moabovi sinovi ustali su na stanovnike brdovitog područja Seira da ih pobiju i istrebe. A kad su završili s njima, udarili su jedni na druge i međusobno se poubijali.
  24. Kad su Judini sinovi došli do stražarske kule u pustinji i pogledali prema mnoštvu, gle, leševi su ležali po zemlji, niko se nije spasao.
  25. Josafat je sa svojim ljudima došao da pokupi plen i našli su kod njih mnogo blaga, odeće i dragocenih stvari. Pokupili su s njih toliko plena da više nisu mogli da nose. Tri dana su kupili plen, jer ga je bilo mnogo.
  26. Četvrtog dana skupili su se u dolini Beraki i tamo su blagosiljali Gospoda. Zato su toj dolini dali ime Beraka,* koje nosi do danas.

    * „Beraka“ znači „blagoslov“.

  27. Zatim su se svi Judini sinovi i oni iz Jerusalima, s Josafatom na čelu, radosno vratili u Jerusalim, jer ih je Gospod razveselio pobedom nad njihovim neprijateljima.
  28. Tako su došli u Jerusalim u Gospodnji dom s harfama, drugim žičanim instrumentima i trubama.
  29. Strah od Boga obuzeo je sva kraljevstva drugih zemalja kad su čuli da se Gospod borio protiv Izraelovih neprijatelja.
  30. Tako je Josafatovo kraljevstvo bilo u miru jer mu je njegov Bog dao mir na svim njegovim granicama.
  31. Josafat je vladao nad Judom. Imao je trideset i pet godina kad je počeo da vlada i vladao je dvadeset i pet godina u Jerusalimu. Njegova majka zvala se Azuba i bila je Šilhijeva kći.
  32. On je hodio putem svog oca Ase, i nije odstupio od njegovog puta, nego je činio ono što je ispravno u Gospodnjim očima.
  33. Samo što obredne uzvišice nisu bile uklonjene. Narod još nije bio pripremio svoje srce da služi Bogu svojih praočeva.
  34. Ostala Josafatova dela, od početka do kraja, zapisana su u zapisima Jehua, Hananijevog sina, koji su uvršteni u knjigu o kraljevima Izraela.
  35. Zatim se Josafat, Judin kralj, udružio s Ahazijom, kraljem Izraela, koji je činio zlo.
  36. Udružio se s njim da bi napravio brodove koji će ploviti u Tarsis. Tako su napravili brodove u Esion-Geberu.
  37. Ali Elijezer, sin Dodava iz Mareše, prorokovao je protiv Josafata i rekao: „Zato što si se udružio s Ahazijom, Gospod će razoriti tvoja dela.“ Tako su se brodovi razbili i nisu mogli da plove u Tarsis.