Druga knjiga dnevnika (30. glava)

  1. Jezekija je poručio svima u Izraelu i Judi, čak je napisao i pisma Jefremovom i Manasijinom plemenu, da dođu u Gospodnji dom u Jerusalimu da proslave Pashu u čast Gospodu, Izraelovom Bogu.
  2. Kralj i njegovi knezovi i ceo zbor u Jerusalimu odlučili su da proslave Pashu drugog meseca.
  3. Nisu mogli da je proslave u pravo vreme jer nije bilo dovoljno sveštenika koji su se posvetili, a i narod se nije skupio u Jerusalimu.
  4. To je bilo ispravno u očima kralja i u očima celog zbora.
  5. Tako su odlučili da se po celom Izraelu, od Beršebe do Dana, oglasi da svi dođu u Jerusalim i proslave Pashu u čast Gospodu, Izraelovom Bogu, jer se nisu kao narod okupljali da bi je slavili kako je propisano.
  6. Tako su glasnici s pismima od kralja i od njegovih knezova otišli po celom Izraelu i Judi, objavljujući po kraljevom uputu: „Sinovi Izraelovi, vratite se Gospodu, Bogu Abrama, Isaka i Izraela, pa će se i on vratiti k vama koji ste se spasli i izbavili iz ruku kraljeva Asirije.
  7. Ne budite kao vaši praočevi i kao vaša braća koja su bila neverna Gospodu, Bogu svojih praočeva, tako da je od njih učinio strašan prizor, kao što i sami vidite.
  8. Ne budite nepokorni kao vaši praočevi. Okrenite se Gospodu i dođite u njegovo svetilište koje je doveka posvetio i služite Gospodu, svom Bogu, da se odvrati od vas njegov žestoki gnev.
  9. Jer kad se vratite Gospodu, vaša braća i vaši sinovi steći će milost kod onih koji ih drže u zarobljeništvu, pa će se vratiti u ovu zemlju, jer je Gospod, vaš Bog, milostiv i milosrdan, i neće okrenuti svoje lice od vas ako mu se vratite.“
  10. Glasnici su išli od grada do grada po svoj Jefremovoj i Manasijinoj zemlji sve do Zebulonove zemlje, ali ljudi su im se podsmevali i rugali.
  11. Samo su se neki od Ašera, Manasije i Zebulona ponizili i došli u Jerusalim.
  12. Ruka Božja bila je nad Judom i vodila ih je da jednodušno izvrše uput kralja i knezova u službi Gospodnjoj.
  13. U Jerusalimu se skupilo mnogo naroda, veoma veliki zbor, da drugog meseca proslave Praznik beskvasnih hlebova.
  14. Onda su ustali i uklonili oltare koji su bili u Jerusalimu. Uklonili su i sve kadione oltare i bacili ih u dolinu Kedron.
  15. Zatim su četrnaestog dana drugog meseca zaklali pashalnu žrtvu. A sveštenici i Leviti su se postideli pa su se posvetili i prineli žrtve paljenice u Gospodnji dom.
  16. Stali su na svoje mesto, kako je propisano za njih u zakonu Mojsija, Božjeg čoveka. Sveštenici su poškropili oltar krvlju koju su primili iz ruku Levita.
  17. U zboru je bilo mnogo onih koji se nisu posvetili, pa su Leviti bili zaduženi da kolju pashalne žrtve za sve koji nisu bili čisti, da bi ih posvetili Gospodu.
  18. Veliki deo naroda, mnogi iz Jefremovog, Manasijinog, Isaharovog i Zebulonovog plemena, nisu se očistili i nisu jeli pashalnu žrtvu kao što je bilo propisano. Ali Jezekija se molio za njih: „Neka dobri Gospod oprosti
  19. svakom ko je pripremio svoje srce da traži Gospoda, Boga svojih praočeva, ako se i nije očistio prema propisima za ono što je sveto.“
  20. Gospod je poslušao Jezekiju i oprostio narodu.
  21. Tako su Izraelovi sinovi koji su bili u Jerusalimu slavili Praznik beskvasnih hlebova sedam dana s velikim veseljem. Leviti i sveštenici su svaki dan hvalili Gospoda uz glasne zvuke instrumenata, na slavu Gospodu.
  22. Jezekija je hrabrio sve Levite koji su razborito vršili Gospodnju službu. Sedam dana svi su jeli ono što je bilo propisano za praznik, prinoseći žrtve pomirnice i priznajući svoje grehe Gospodu, Bogu svojih praočeva.
  23. Zatim je ceo zbor odlučio da slavi još sedam dana, tako da su s veseljem slavili praznik još sedam dana.
  24. Jezekija, Judin kralj, dao je zboru hiljadu junaca i sedam hiljada ovaca, a knezovi su dali zboru hiljadu junaca i deset hiljada ovaca. Posvetilo se mnogo sveštenika.
  25. Tako se veselio ceo Judin zbor, sveštenici i Leviti, ceo zbor koji je došao iz Izraela, stranci koji su došli iz izraelske zemlje i oni koji su živeli u Judi.
  26. U Jerusalimu je vladalo veliko veselje, jer još od vremena Solomona, Davidovog sina, kralja Izraela, nije bilo tako u Jerusalimu.
  27. Na kraju su levitski sveštenici ustali i blagoslovili narod. Njihov glas je bio uslišen i njihova molitva je doprla do Božjeg svetog prebivališta, do nebesa.