Prva knjiga Samuelova (7. glava)

  1. Tada su došli ljudi iz Kirijat-Jarima, uzeli Gospodnji kovčeg i odneli ga u Abinadavovu kuću na brdu, a njegovog sina Eleazara posvetili su da čuva Gospodnji kovčeg.
  2. Od dana kada je kovčeg postavljen u Kirijat-Jarimu prošlo je mnogo vremena, ukupno dvadeset godina, i ceo Izraelov dom plačući je prizivao Gospoda.
  3. Samuel je rekao celom Izraelovom domu: „Ako se svim svojim srcem vraćate Gospodu, onda uklonite iz svoje sredine tuđe bogove i likove Astarote pa odlučno upravite svoje srce Gospodu i jedino njemu služite. A on će vas izbaviti iz ruku Filisteja.“
  4. Tada su Izraelovi sinovi uklonili likove Bala i Astarote* i služili su samo Gospodu.

    * „Astarota“ je jedno od imena za Semiramis, majku-ženu Nimroda (vidi 1. Mojsijeva 10:8-10), poznatu u Bibliji i kao „Nebeska kraljica“ (Jeremija 7:18; 44:15-25). Kod antičkih Grka i Rimljana nalazimo je pod raznim imenima: Afrodita, Venera, Dijana, Atina, Minerva, Gea, Hera, Kibela… zatim Alilah ili Alah među Arapima, Sin (boginja meseca), Ištar (vavilonska boginja sunca), Izis (egipatska boginja sunca), Lakšmi, Gospođa Sloboda, Sukot Benot u Samariji, Isi u Indiji, Koatliku u Meksiku, itd. Istoričari religije smatraju je glavnim ortakom Nimroda u uspostavljanju vavilonske misterijske religije, koja se raširila po celom starom svetu. Nakon Nimrodove smrti (cca. 2167 pre n.e.), Semiramis je promovisala veru da je on bog sunca. Da bi održala kult božanstva među svojim sledbenicima, ona je zatrudnela i rodila sina, 25. decembra, poznatog kao Tamuz, Horus, Bahus, Krišna…, koji je smatran simbolom ponovnog rođenja Nimroda. Odatle je raširen kult majke „bogorodice“ i deteta po celom svetu. Mnogi paganski festivali, uključujući današnje „hrišćanske“ praznike, okultni rituali, celibat, hramska prostitucija, magija i veštičarenje… potiču od ovog paganskog trija.

  5. Onda je Samuel rekao: „Sakupite ceo Izrael u Mispi da se pomolim Gospodu za vas.“
  6. Tako su se sakupili u Mispi i vadili vodu koju su izlivali pred Gospodom i tog su dana postili. Onda su govorili: „Zgrešili smo Gospodu.“ Samuel je sudio Izraelovim sinovima u Mispi.
  7. Filisteji su čuli da su se Izraelovi sinovi sakupili u Mispi, pa su filistejski saveznički knezovi krenuli na Izrael. Kada su to čuli Izraelovi sinovi, uplašili su se Filisteja.
  8. Zato su Izraelovi sinovi rekli Samuelu: „Neprestano prizivaj Gospoda, našeg Boga, da nam pomogne i izbavi nas iz ruku Filisteja.“
  9. Tada je Samuel uzeo jagnje koje je još sisalo i celo ga prineo Gospodu kao žrtvu paljenicu. Samuel je zavapio Gospodu da pomogne Izraelu i Gospod ga je uslišio.
  10. Dok je Samuel prinosio žrtvu paljenicu, Filisteji su se približavali da krenu u boj protiv Izraela. Ali Gospod je tog dana zagrmeo na Filisteje snažnom grmljavinom i među njima stvorio pometnju. Tako ih je Izrael porazio.
  11. Tada su Izraelci izašli iz Mispe, krenuli u poteru za Filistejima i tukli ih sve do mesta južno od Bet-Hara.
  12. Samuel je uzeo kamen, postavio ga između Mispe i Šena i nazvao ga Eben-Ezer,* rekavši: „Gospod nam je do sada pomagao.“

    * „Eben-Ezer“ znači „kamen pomoći“. Ne treba ga mešati sa istoimenim mestom u 1. Samuelovoj 4:1 i 5:1.

  13. Tako su Filisteji bili pokoreni i više nisu dolazili na područje Izraela. Gospodnja ruka bila je podignuta protiv Filisteja sve vreme dok je Samuel bio živ.
  14. Gradovi koje su Filisteji oduzeli Izraelu vraćeni su opet Izraelu, od Ekrona do Gata. Izrael je oslobodio celo to područje od Filisteja. Između Izraela i Amoreja vladao je mir.
  15. Samuel je sudio Izraelcima sve dane svog života.
  16. Svake godine je putovao i obilazio Bet-El, Gilgal i Mispu i sudio Izraelcima u svim tim mestima.
  17. Zatim se vraćao u Ramu, jer mu je tamo bila kuća i tamo je sudio Izraelcima. Tu je podigao oltar Gospodu.