Prva knjiga Samuelova (24. glava)

  1. Kada se Saul vratio iz potere za Filistejima, javili su mu: „Eno Davida u pustinji En-Gedi.“
  2. Tada je Saul uzeo tri hiljade izabranih ljudi iz celog Izraela i pošao u poteru za Davidom i njegovim ljudima po vrletima gde žive kozorozi.
  3. Posle nekog vremena došao je do kamenih torova pored puta. Tu je bila jedna pećina. Saul je ušao u nju da obavi nuždu, a David i njegovi ljudi sedeli su u dnu pećine.
  4. Tada Davidovi ljudi rekoše Davidu: „Evo dana za koji ti je Gospod rekao: ‘Predajem ti u ruke tvog neprijatelja. Učini s njim šta hoćeš.’“ David je ustao i neprimetno odrezao rub Saulovog ogrtača.
  5. Ali nakon toga zadrhta srce Davidu zato što je odrezao rub Saulovog ogrtača.
  6. Onda svojim ljudima reče: „Pošto znam da bi to u Gospodnjim očima bilo neispravno, nipošto ne bih digao ruku na svog gospodara, Gospodnjeg pomazanika, jer je on Gospodnji pomazanik.“
  7. Tako je David tim rečima zaustavio svoje ljude i nije im dopustio da ustanu na Saula. Saul je izašao iz pećine i nastavio svojim putem.
  8. Onda David ustade, izađe iz pećine i povika za Saulom: „Gospodaru moj! Kralju!“ Tada se Saul okrenu, a David se pokloni i pade ničice licem do zemlje.
  9. Zatim reče Saulu: „Zašto slušaš ljude koji ti govore: ‘Gle, David ti želi zlo?’
  10. Evo, danas si svojim očima video da te je u pećini Gospod predao meni u ruke. Rekli su mi da te ubijem, ali ja sam se sažalio na tebe i rekao sam: ‘Neću podići ruku na svog gospodara, jer je on Gospodnji pomazanik.’
  11. Vidi, oče moj, vidi rub svog ogrtača u mojoj ruci. Odsekao sam rub tvog ogrtača, ali te nisam ubio. Sada znaj i vidi da u mojoj ruci nema zloće niti buntovništva i da ti nisam ništa zgrešio, a ti vrebaš moju dušu da mi je uzmeš.
  12. Gospod neka presudi između mene i tebe. Gospod neka me osveti na tebi, ali moja ruka neće se podići na tebe.
  13. Kao što kaže stara izreka: ‘Od zloga izlazi zlo,’ ali moja ruka neće se podići na tebe.
  14. Na koga je pošao izraelski kralj? Koga goniš? Zar mrtvog psa, običnu buvu?
  15. Gospod neka bude sudija i neka sudi između mene i tebe. On neka vidi i neka vodi moju parnicu. Neka mi da pravdu i neka me izbavi iz tvoje ruke.“
  16. Kada je David izgovorio Saulu sve ove reči, Saul reče: „Je li to tvoj glas, sine moj Davide?“ Tada Saul glasno zaplaka.
  17. Zatim reče Davidu: „Ti si pravedniji od mene, jer si ti meni činio dobro, a ja tebi zlo.
  18. Evo, sam si danas rekao koje si mi dobro učinio, kada me je Gospod predao tebi u ruke, a ti me nisi ubio.
  19. Kad čovek naiđe na svog neprijatelja, hoće li ga pustiti da mirno ide svojim putem? Neka te Gospod dobrim nagradi za to kako si danas postupio sa mnom.
  20. Sada znam da ćeš sigurno biti kralj i da će se Izraelovo kraljevstvo održati u tvojim rukama.
  21. Zato mi se sada zakuni Gospodom da nećeš istrebiti moje potomstvo posle mene i da nećeš zatrti moje ime iz doma moga oca.“
  22. David se zakleo Saulu. Tada je Saul otišao svojoj kući, a David je sa svojim ljudima otišao na skrovito mesto.