Prva knjiga Samuelova (22. glava)

  1. David je otišao odatle i sklonio se u jednu adulamsku pećinu. Kada su to čula njegova braća i ceo dom njegovog oca, otišli su kod njega.
  2. Oko njega su se okupili svi oni koji su bili u nevolji, svi koji su bili u dugovima i svi koji su bili ogorčeni u duši i on im je postao vođa. Tako mu se pridružilo oko četiristo ljudi.
  3. Zatim je David odatle otišao u Mispu u Moabu i rekao moabskom kralju: „Molim te, dopusti da moj otac i moja majka ostanu kod vas dok ne vidim šta će Bog učiniti sa mnom.“
  4. Tako ih je smestio kod moabskog kralja i kod njega su ostali sve vreme dok je David bio u skrovištu.
  5. Ali prorok Gad je rekao Davidu: „Nemoj više da budeš u tom skrovištu, već ustani i idi u Judinu zemlju.“ Tako je David otišao i došao u šumu Aret.
  6. Saul je čuo da se David pojavio sa svojim ljudima. Saul je bio u Gibei i sedeo pod stablom tamariska na jednoj uzvišici, s kopljem u ruci, a sve njegove sluge stajale su oko njega.
  7. Tada je Saul rekao svojim slugama koje su stajale oko njega: „Čujte Benjaminovi sinovi. Hoće li i Jesejev sin svima vama dati njive i vinograde? Hoće li sve vas postaviti za poglavare nad hiljadama i stotinama?
  8. Svi kujete zaveru protiv mene i nema nikog da mi kaže za savez koji je moj rođeni sin sklopio s Jesejevim sinom. Niko od vas ne saoseća sa mnom i neće da mi kaže da je moj sin protiv mene podigao mog slugu da mi postavlja zasede, kao što se i danas vidi.“
  9. Tada progovori Doik Edomac, koji je bio postavljen nad Saulovim slugama: „Video sam da je Jesejev sin bio u Nobu kod Ahimeleha, Ahitovovog sina.
  10. Ahimeleh je za njega tražio savet od Gospoda i dao mu je hranu i mač onog Filistejina Golijata.“
  11. Tada je kralj poslao da se dovedu sveštenik Ahimeleh, Ahitovov sin, i ceo dom njegovog oca, sveštenici koji su bili u Nobu. Svi su oni došli pred kralja.
  12. Tada Saul reče: „Čuj, sine Ahitovov!“ A on reče: „Evo me, gospodaru.“
  13. Saul ga zatim upita: „Zašto ste ti i Jesejev sin skovali zaveru protiv mene? Zašto si mu dao hleb i mač i pitao Boga za njega, tako da se on podigao na mene i postavlja mi zasede, kao što se danas vidi?“
  14. Tada Ahimeleh odgovori kralju i reče: „A ko je među svim tvojim slugama kao David, ko je tako veran, i još je kraljev zet i zapovednik tvoje telesne straže, poštovan u tvom domu?
  15. Zar sam danas prvi put od Boga tražio savet za njega? Ni u kom slučaju! Neka kralj ni u čemu ne okrivljuje svog slugu i ceo dom mog oca, jer tvoj sluga nije znao ništa od svega toga, ni malu ni veliku stvar.“
  16. Ali kralj reče: „Umrećeš, Ahimeleše, i ti i ceo dom tvog oca!“
  17. Tada kralj izda nalog svojoj telesnoj straži koja je stajala oko njega: „Okrenite se i pogubite Gospodnje sveštenike, zato što je i njihova ruka s Davidom i zato što su znali da je pobegao, a nisu mi to javili!“ Ali kraljeve sluge nisu htele da dignu ruke na Gospodnje sveštenike i da ih pogube.
  18. Tada kralj reče Doiku: „Okreni se ti i pogubi ove sveštenike!“ Doik Edomac se odmah okrenu i pogubi sveštenike tako da je tog dana ubio osamdeset i pet ljudi koji su nosili laneni efod.
  19. Isto tako je u Nobu, svešteničkom gradu, pobio oštricom mača muškarce i žene, decu i odojčad, goveda, magarce i ovce, sve je pobio oštricom mača.
  20. Međutim, jedan sin Ahimeleha, Ahitovovog sina, koji se zvao Abijatar, uspeo je da se spase i pobegne kod Davida.
  21. Abijatar je rekao Davidu: „Saul je pobio Gospodnje sveštenike.“
  22. Na to je David odgovorio Abijataru: „Znao sam još onog dana kada je Doik Edomac bio tamo da će to sigurno javiti Saulu. Ja sam kriv za sve duše u domu tvog oca.
  23. Ostani sa mnom i ne boj se, jer ko god bude tražio moju dušu, tražiće i tvoju. Ti si pod mojom zaštitom.“