Prva knjiga Samuelova (2. glava)

  1. Hana se pomoli i reče: „Srce moje kliče zbog Gospoda, Gospod je moj rog* uzvisio. Usta svoja širom otvaram na neprijatelje svoje, jer se radujem spasenju koje dolazi od tebe.

    * Životinjski rog se u Bibliji često koristi kao simbol snage, moći ili vlasti.

  2. Niko nije svet kao Gospod, jer nema drugog osim tebe, nema stene kao što je naš Bog.
  3. Ne govorite više tako oholo, neka iz vaših usta ne izlaze gorde reči, jer je Gospod Bog koji sve zna, on svačija dela ispravno prosuđuje.
  4. Junaci s lukovima drhte od straha, a oni što posrću snagom se opasuju.
  5. Oni koji su siti bili, u najam sebe za hleb daju, a gladni ne gladuju više. Čak je i nerotkinja sedmoro rodila, a koja je mnogo sinova imala više ih nema.
  6. Gospod predaje na smrt i oživljava, spušta u grob i podiže.
  7. Gospod siromaštvo i bogatstvo daje, ponižava i uzvisuje,
  8. slabog iz praha podiže, iz pepela siromaha diže, daje im da s velikašima sede; daje im presto slave. Jer Gospodnji su stubovi zemaljski. Na njih je zemlju postavio.
  9. On čuva korake vernih slugu svojih, a zli će umuknuti u tami, jer snagom niko neće prevladati.
  10. Zadrhtaće oni koji se Gospodu protive, s nebesa će on na njih zagrmeti. Gospod će suditi krajevima zemaljskim, snagu će dati kralju svome, uzvisiće rog pomazanika svoga.“
  11. Elkana je otišao svojoj kući u Ramu, a dečak je ostao da služi Gospodu pred sveštenikom Elijem.
  12. Elijevi sinovi bili su pokvareni ljudi. Nisu marili za Gospoda.
  13. Sveštenici su imali pravo da od naroda dobiju deo žrtve, ali kad bi neko prinosio žrtvu, dolazio bi sveštenikov sluga s trokrakom viljuškom u ruci i dok se meso još kuvalo,
  14. zabadao u kotao ili u lonac, u kazan ili u tiganj. Ono što bi se nabolo na viljušku sveštenik je uzimao za sebe. Tako su u Šilohu činili svim Izraelcima koji su tu dolazili.
  15. Isto tako, pre nego što bi se salo spalilo, došao bi sveštenikov sluga i rekao čoveku koji je prinosio žrtvu: „Daj meso da se ispeče za sveštenika. On neće da mu daš kuvano meso, već sirovo.“
  16. Ako bi mu čovek odgovorio: „Neka se najpre spali salo, pa onda uzmi šta ti duša želi,“ ovaj bi rekao: „Ne, nego daj odmah! Ako ne daš, uzeću silom!“
  17. Greh tih slugu bio je veoma velik pred Gospodom, jer su ti ljudi prezirali Gospodnje žrtve.
  18. Samuel je kao dečak služio pred Gospodom, i na sebi je imao laneni efod.
  19. Majka mu je svake godine pravila jednu malu tuniku i donosila je kad bi s mužem dolazila da prinese godišnju žrtvu.
  20. Elije je blagoslovio Elkanu i njegovu ženu: „Neka ti Gospod da potomstvo od ove žene umesto onog kog je dala Gospodu.“ Zatim su se vratili u svoje mesto.
  21. Tada se Gospod smilovao na Hanu i ona je opet zatrudnela i rodila još tri sina i dve kćeri. Dečak Samuel je rastao pred Gospodom.
  22. Elije je bio vrlo star i čuo je sve što su njegovi sinovi činili celom Izraelu i kako su spavali sa ženama koje su služile na ulazu u šator od sastanka.
  23. Zato im je govorio: „Zašto to radite? Čujem da svi u narodu o vama loše govore.
  24. Nemojte tako, sinovi moji, nisu dobre vesti koje čujem i koje se šire među Gospodnjim narodom.
  25. Ako čovek zgreši čoveku, Bog se može zauzeti za njega. Ali ako čovek zgreši Gospodu, ko će se zauzeti za njega?“ Međutim, oni nisu poslušali glas svog oca, pošto je Gospod hteo da ih pogubi.
  26. Dečak Samuel je rastao i sticao sve veću naklonost kod Gospoda i kod ljudi.
  27. Jednom je jedan Božji čovek došao kod Elija i rekao mu: „Ovako kaže Gospod: ‘Zar se nisam pokazao domu tvog praoca dok su oni još bili kao robovi u faraonovom domu u Egiptu?
  28. Njega sam izabrao od svih Izraelovih plemena da mi služi kao sveštenik, da na mom oltaru prinosi kâd i da nosi efod preda mnom. Dao sam domu tvog praoca sve žrtve koje se spaljuju, a koje prinose Izraelovi sinovi.
  29. Zašto onda gazite moje žrtve i moje prinose koje sam odredio za svoje prebivalište? Zašto svojim sinovima iskazuješ veću čast nego meni, pa se gojite od najboljih delova svih žrtava koje prinosi moj narod Izrael?
  30. Zato ovako govori Gospod, Izraelov Bog: ‘Tačno je da sam rekao da će tvoj dom i dom tvog praoca doveka vršiti svešteničku službu preda mnom. Ali Gospod sada kaže: Neće biti tako! Jer ja proslavljam one koji proslavljaju mene, a koji mene preziru, biće prezreni.’
  31. Evo, dolaze dani kada ću odseći tvoju mišicu i mišicu doma tvog praoca, tako da u tvom domu više neće biti starih.
  32. Usred svega dobra u kojem će uživati Izrael, gledaćeš neprijatelja u mom prebivalištu. Nikada više neće biti starih u tvom domu.
  33. Ali jednog od tvojih ipak ću ostaviti kod svog oltara zbog tebe kad ti oči gasnu i kad ti duša vene. Veći deo tvog doma poginuće od ljudskog mača.
  34. Ovo ti je znak koji će doći na tvoja dva sina, Ofnija i Finesa: obojica će poginuti istog dana.
  35. A ja ću sebi podići vernog sveštenika koji će sve činiti po mom srcu i po mojoj duši. Sagradiću mu trajan dom i on će zauvek hoditi pred mojim pomazanikom.
  36. Ko god ostane od tvog doma, doći će i pokloniće mu se za platu i za hleb, i reći će: ‘Molim te, primi me u svešteničku službu da bih imao parče hleba.’“