Prva knjiga Samuelova (11. glava)

  1. Čovek po imenu Nahaš, koji je bio Amonac, došao je i ulogorio se pred Jabešom u Giladu. Svi stanovnici Jabeša rekoše Nahašu: „Sklopi s nama savez da ti služimo.“
  2. Ali im Nahaš Amonac odgovori: „Sklopiću s vama savez pod uslovom da svakom od vas iskopam desno oko i tako nanesem sramotu celom Izraelu.“
  3. Starešine Jabeša rekoše mu: „Daj nam sedam dana da pošaljemo glasnike u sve krajeve Izraela, pa ako ne bude bilo nikog da nas spase, predaćemo se.“
  4. Glasnici su došli u Saulovu Gibeu i preneli te reči narodu. Ceo narod je glasno zaplakao.
  5. Saul je upravo išao za stadom iz polja, pa je upitao: „Šta je narodu, zašto plače?“ A oni su mu ispričali sve što su rekli ljudi iz Jabeša.
  6. Kada je Saul čuo te reči, Božji Duh je došao na njega i Saul se žestoko razgnevio.
  7. Tada je uzeo dva bika, isekao ih na komade i preko glasnika poslao u sve krajeve Izraela, poručivši: „Ko god ne izađe i ne pođe za Saulom i Samuelom, ovako će biti s njegovom stokom!“ Strah od Gospoda obuzeo je narod, tako da su svi pošli složno kao jedan.
  8. Onda ih je on prebrojao u Bezeku. Izraelovih sinova bilo je trista hiljada, a Judinih sinova trideset hiljada.
  9. Zatim su rekli glasnicima koji su došli: „Ovako kažite stanovnicima Jabeša u Giladu: ‘Sutra, kad sunce ugreje, doći će vaše spasenje.’“ Tada su glasnici otišli i preneli to stanovnicima Jabeša, a oni su se obradovali.
  10. Tako su ljudi iz Jabeša poručili: „Sutra ćemo izaći pred vas, a vi činite s nama šta hoćete.“
  11. Sledećeg dana Saul je razdelio narod u tri čete. Za vreme jutarnje straže* ušli su u logor i tukli Amonce dok nije nastala velika vrućina. Oni koji su preživeli razbežali su se, tako da ni dvojica nisu ostala zajedno.

    * To je kod Jevreja bila treća i poslednja straža koja je trajala otprilike od 2 sata do 6 sati ujutru.

  12. Tada narod reče Samuelu: „Ko kaže: ‘Zar će Saul biti naš kralj?’ Dovedite ih ovamo da ih pogubimo!“
  13. Ali Saul reče: „Niko ne sme biti pogubljen ovog dana, jer je Gospod danas doneo spasenje Izraelu.“
  14. Zatim Samuel reče narodu: „Pođimo u Gilgal da tamo potvrdimo kraljevstvo.“
  15. Tako je ceo narod krenuo u Gilgal i tamo su pred Gospodom u Gilgalu postavili Saula za kralja. Onda su prineli žrtve pomirnice pred Gospodom, i Saul i svi Izraelci silno su se radovali.