Prva knjiga Samuelova (25. glava)

  1. Posle nekog vremena umro je Samuel. Ceo Izrael se sakupio i oplakao ga, pa su ga sahranili kod njegovog doma u Rami. Tada je David ustao i otišao u pustinju Faran.
  2. U Maonu je živeo jedan čovek koji je imao stoku u Karmelu. Bio je jako bogat i imao je tri hiljade ovaca i hiljadu koza. U to vreme je strigao svoje ovce u Karmelu.
  3. Taj čovek se zvao Nabal, a žena mu se zvala Abigeja. Žena je bila veoma razborita i lepa, a njen muž je bio grub i zao čovek. Bio je iz Kalevovog roda.
  4. David je u pustinji čuo da Nabal striže ovce.
  5. Zato je poslao deset svojih ljudi kojima je rekao: „Idite u Karmel kod Nabala pa ga u moje ime pitajte kako je.
  6. Ovako kažite mom bratu: ‘Mir tebi i mir tvom domu, mir svemu što imaš!
  7. Čuo sam da strižeš ovce. Tvoji pastiri su bili kod nas i mi ih nismo uznemiravali niti im je išta nestalo sve vreme dok su bili u Karmelu.
  8. Pitaj svoje ljude i oni će ti reći. Neka moji ljudi nađu milost u tvojim očima jer smo došli u dobar dan. Molim te, daj svojim slugama i svom sinu Davidu šta ti se nađe pri ruci.’“
  9. Tako su Davidovi ljudi došli kod Nabala i preneli mu sve te reči u Davidovo ime, a onda su sačekali.
  10. Ali Nabal je ovako odgovorio Davidovim slugama: „Ko je David, i ko je Jesejev sin? Danas ima mnogo slugu koji beže od svojih gospodara.
  11. Zar da uzmem svoj hleb, svoju vodu i stoku koju sam poklao za one koji mi strižu ovce i da to dam ljudima za koje ne znam ni odakle su?“
  12. Tada su se Davidovi ljudi okrenuli i vratili svojim putem. Kada su stigli, preneli su Davidu sve te reči.
  13. Onda David reče svojim ljudima: „Pripašite svaki svoj mač!“ Oni su pripasali svaki svoj mač, a i David je pripasao svoj mač. Zatim su pošli za Davidom, njih oko četiristo, dok ih je dvesta ostalo kod prtljaga.
  14. U međuvremenu je jedan sluga rekao Abigeji, Nabalovoj ženi: „David je iz pustinje poslao glasnike da požele dobro našem gospodaru, ali se on izvikao na njih.
  15. Ti ljudi su bili jako dobri prema nama, nisu nas uznemiravali i nije nam ništa nestalo sve vreme dok smo bili s njima u polju.
  16. Bili su nam kao zid i noću i danju, sve vreme dok smo bili s njima pasući svoja stada.
  17. Sada razmisli i vidi šta ćeš činiti, jer se zlo sprema našem gospodaru i celom njegovom domu, a on je toliko pokvaren čovek da se s njim ne može ni razgovarati.“
  18. Tada je Abigeja brzo uzela dvesta hlebova, dva velika krčaga vina, pet ovaca pripremljenih za jelo, pet sea mera* prženog zrnevlja, stotinu gruda suvog grožđa i dvesta gruda suvih smokava, pa je sve to stavila na magarce.

    * Sea mera je iznosila 7,33 litre. Vidi dodatak na kraju knjige.

  19. Onda je rekla svojim ljudima: „Pođite vi ispred mene, a ja ću za vama.“ Svom mužu Nabalu nije ništa rekla o tome.
  20. Dok je jašući na magarcu silazila s gore, u susret joj je dolazio David sa svojim ljudima. Tako se ona srela s njima.
  21. David je ranije bio rekao: „Dakle, uzalud sam u pustinji čuvao sve što pripada tom čoveku. Nije mu nestalo ništa od svega što poseduje, a on mi sada vraća zlo za dobro.
  22. Neka Bog učini tako Davidovim neprijateljima i neka im još doda ako mu do sutra ujutru ostavim išta što mokri uza zid!“*

    * Ili: ijedno muško.

  23. Kada Abigeja ugleda Davida, brzo siđe s magarca, pade ničice pred Davida i pokloni mu se do zemlje.
  24. Pade kod njegovih nogu i reče: „Gospodaru, ja sam kriva. Molim te, dopusti da tvoja robinja progovori pred tobom i saslušaj reči svoje robinje.
  25. Molim te, neka moj gospodar ne gleda na tog pokvarenog čoveka Nabala, jer kakvo mu je ime, takav je i on. Nabal* mu je ime i bezumnost je kod njega. Tvoja robinja nije videla ljude koje je poslao moj gospodar.

    * „Nabal“ znači „bezuman“.

  26. Zato sada, gospodaru, tako živ bio Gospod i tako živa bila duša tvoja, Gospod ti nije dopustio da budeš kriv za krv i da svojom rukom pribaviš sebi osvetu. Neka tvojim neprijateljima i svima koji žele zlo mom gospodaru bude kao Nabalu.
  27. Ovaj dar koji je tvoja sluškinja donela svom gospodaru kao blagoslov, neka se da ljudima koji idu za mojim gospodarem.
  28. Molim te, oprosti svojoj robinji prestup, jer će Gospod sigurno načiniti trajan dom mom gospodaru zato što moj gospodar vodi Gospodnje ratove, a zlo se neće naći na tebi za sve dane tvog života.
  29. Kad ustanu da te progone i da traže tvoju dušu, duša mog gospodara čuvaće se u svežnju života kod Gospoda, tvog Boga, a duše tvojih neprijatelja on će izbaciti kao iz praćke.
  30. Gospod će tebi, mom gospodaru, učiniti sve dobro koje ti je obećao i postaviće te za vođu nad Izraelom.
  31. Neka moj gospodar ne učini tom čoveku nešto zbog čega bi zažalio i što bi mu uznemirilo srce tako što bi prolio krv bez razloga i svojom rukom pribavio sebi osvetu. Kad Gospod učini dobro mom gospodaru, seti se tada svoje robinje.“
  32. Tada David reče Abigeji: „Neka je blagosloven Gospod, Izraelov Bog, koji te je danas poslao meni u susret!
  33. Da je blagoslovena tvoja razumnost i da si blagoslovena ti koja si me danas sprečila da budem kriv za krv i da svojom rukom pribavim sebi osvetu!
  34. Tako živ bio Gospod, Izraelov Bog, koji me je zadržao da ti ne učinim zlo, jer da nisi tako brzo došla meni u susret, Nabalu do jutra ne bi ostalo u životu nijedno muško.“
  35. Tada David primi iz njene ruke što mu je ona donela i reče joj: „Idi u miru svojoj kući. Evo, poslušao sam tvoje reči i imaću obzira prema tebi.“
  36. Abigeja se vratila kod Nabala, a on je imao gozbu u svojoj kući, pravu kraljevsku gozbu. Bio je veselog srca i potpuno pijan. Zato mu ona do jutra ništa nije rekla.
  37. Ujutru, kada se Nabal otreznio od vina, žena mu je rekla šta se dogodilo. Tada je zamrlo srce u njemu i postao je kao kamen.
  38. Desetak dana posle toga Gospod je udario Nabala i on je umro.
  39. Kada je David čuo da je Nabal umro, rekao je: „Neka je blagosloven Gospod koji je vodio moju parnicu i skinuo sa mene sramotu koju mi je Nabal naneo. Gospod je zadržao svog slugu da ne učini zlo, a Nabalovu zloću obratio je na njegovu glavu.“ Onda je David poslao poruku Abigeji i ponudio joj da mu postane žena.
  40. Tako su Davidove sluge došle kod Abigeje u Karmel i rekle joj: „David nas je poslao po tebe da te uzme za ženu.“
  41. Ona ustade, pokloni se licem do zemlje i reče: „Evo robinje tvoje koja će kao sluškinja prati noge slugama svog gospodara.“
  42. Abigeja je brzo sela na magarca i krenula, a pet njenih sluškinja išlo je za njom. Tako je ona otišla s Davidovim glasnicima i postala mu žena.
  43. David je uzeo i Ahinoamu iz Jezraela, i tako su obe postale njegove žene.
  44. Saul je svoju kćer Mihalu, Davidovu ženu, dao Faltiju, Laisovom sinu, koji je bio iz Galima.